7. tekst serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu – nacionalne manjine u lokalnoj i regionalnoj samoupravi„ POLOŽAJ MANJINA DANAS JE PUNO BOLJI ALI GRADSKE STRUKTURE VLASTI I DALJE NE POKAZUJU DOVOLJAN INTERES ZA NJIHOVO DJELOVANJE I PARTNERSKE POTENCIJALE

Intervju: Pero Jurišin, donedavni viši savjetnik za nacionalne manjine i vjerske zajednice u Gradskoj upravi Grada Splita

Nakon teških ratnih vremena 90-tih koji su se posebno negativno prelomili i preko nacionalnih manjina danas je situacija puno bolje te je  mnogo učinjeno da se u lokalnoj samoupravi osiguraju pretpostavke za kvalitetnije djelovanje nacionalnih manjina te ostvarivanje i zaštitu njihovih prava . No unatoč tome još uvijek ne postoji dovoljan  javni interes za njihove aktivnosti i doprinose ukupnom boljitku zajednice , a to je odgovornost političke sfere. Tako izvan vidokruga ostaje njihov potencijal da obogaćuju Split ne samo svojim stvaralaštvom i nasljeđem nego otvaranjem prostora za kulturno, znanstveno i privredno povezivanje Splita sa relevantnim subjektima u njihovim matičnim državama. Ipak ,  poseban težak i važan problem za manjine je i njihov sve manji broj i sve starija populacija zbog čega su sve manje u mogućnosti pokretati složenije i veće projekte i programe. I zbog toga treba mijenjati formalistički odnos gradskih struktura prema manjinama i dodatno i preko stranaka ojačati političke kanale njihova djelovanja i afirmacije.

Bili ste  dugogodišnji ste savjetnik u upravi grada Splita za problematiku nacionalnih manjina i upravo ste od više manjinskih udruga koje djeluju u Splitu dobili priznanja za svoj predan rad. Kako vidite poziciju i ulogu manjina u okviru jednog velikog grada kao što je Split ?

Položaj nacionalnih manjina, kao i promjene u odnosu prema njima od vremena osamostaljivanja Republike Hrvatske dijelom oslikavaju promjene u odnosu na nacionalne manjine u cijelom hrvatskom društvu u periodu od 1990. godine. Dijelom stoga jer do 1990. godine pripadnici naroda u SFRJ nisu bili u kategoriji manjina, odnosno tada tzv. narodnosti, a nakon 1990. su postali tzv. nove manjine. Ujedno, tu je, naročito 90-tih godina, posebno težak bio položaj pripadnika srpske manjine, potom crnogorske, a nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i položaj Bošnjaka. To su relacije karakteristične za cijelo hrvatsko društvo. Specifičnost Splita kao velike urbane sredine, druge po veličini u Hrvatskoj, jest da je odnos prema spomenutim trima nacionalnim manjinama 90-tih bio puno “oštriji” nego primjerice u Zagrebu, ili Rijeci, a tek nešto blaži nego u Osijeku, koji je pak bio na prvoj liniji fronta i izravno izložen dugotrajnim ratnim djelovanjima. Ratne i poratne okolnosti su utjecale na značajno smanjenje broja pripadnika nacionalnih manjina. Dio je otišao ne mogavši izdržati pritisak, a dio u sklopu povlačenja JNA, odnosno JRM iz Splita. Bile su to teške godine za življenje, poglavito pripadnika triju spomenutih manjina, ali ni drugi se onda u tom kontekstu nisu osjećali mnogo ugodnije. Stoga ne čudi da su među onima koji su ostali u Splitu zabilježene pojave neželjenosti javnog deklariranja (npr. prilikom izbora), ili pak “bijeg” iz identiteta, poglavito među mlađima. To je rezultiralo time da je broj pripadnika nacionalnih manjina u Splitu od prošlog popisa u biti prepolovljen. Danas je stanje u mnogome bolje. Protok vremena, kako se to obično kaže, je učinio svoje, kao i zakonodavna regulativa, u prvom redu Ustavni zakon o nacionalnim manjinama. Uređeno je pitanje financiranja rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, kao i udruga manjina, a još 2009. godine, za vrijeme gradonačelnika Željka Keruma uređeni su i prostori za njihovo djelovanje.

DOBRI TEMELJI

Kakav je pozicija nacionalnih manjina i njihov predstavnika unutar lokalne , gradske samouprave ?  Koliko su manjine tu prisutne , koliko su vidljive , koliko su aktivne i djelatne?

Kada je u pitanju Split odnos prema manjinama je postavljen na dobrim temeljima. Uređeno je pitanje financiranja rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, kao i udruga manjina. Pače, za udruge je predviđen poseban fond, što ne onemogućuje da se te udruge natječu i u drugim projektima, primjerice na području kulture. Kao što smo već spomenuli još 2009. godine uređeni su prostori, odnosno riješeno je financiranje prostora za djelovanje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. Na razini Grada je svih proteklih godina postojalo razumijevanje za potrebe manjina. Veliki broj tih pitanja se rješavao preko Komisije Gradskog vijeća za odnose s nacionalnim manjinama, u kojoj se uvijek iskazivala velika spremnost za rješavanje problema i potreba manjina, bez obzira na političku opredijeljenost njenih članova. Tako je utvrđeno i trajno financiranje Koordinacije vijeća i predstavnika manjina Grada Splita.

No, unatoč dobroj suradnji na razini gradskih vlasti, čemu su značajan doprinos, u kontinuitetu dali službenici koji su se posljednjih 15-tak godina bavili ovom problematikom, može se reći da se javno ipak ne iskazuje značajniji interes za djelovanje manjina. Često se događa da vodeći ljudi grada ne prisustvuju značajnijim manifestacijama koje organiziraju manjine, da nema prisutnosti članova Gradskog vijeća. To se može tumačiti komoditetom, nezainteresiranošću ili nemarom. Osim toga, ponekad se stječe dojam da neki ne smatraju baš prikladnim da ih se povezuje ili čak vidi s manjinama, kao da još uvijek postoji strah da bi se viđenje s njima, ili zalaganje za njihova prava, potrebe i interese negativno konotiralo. Ali, moj je dojam da je kod nekih takav odnos i prema svim drugim manjinama, posebno LGBTQ manjinama. S tim u vezi, pogotovo zbog pada broja pripadnika manjina, u biračkom smislu one ne predstavljaju prijelomni broj glasova, pa se onda “ne isplati” trošiti baš previše vremena na njih. Odnosno, više nego je to formalno potrebno.

NEDOVOLJAN INTERES

Kako se mediji odnose prema tim pitanjima?

Veliki je problem što mediji, čak ni lokalni ne prate manifestacije manjina, kao da nije riječ o žiteljima grada, ili županije. Mediji, a to je problem prisutan i na razini Hrvatske, teme nacionalnih manjina sustavno getoiziraju. Iz, meni nerazumljivih razloga, koji se vjerojatno mogu identificirati u razlozima zbog kojih i političari stoje na distanci, s tim da ovdje broj birača možemo zamijeniti s brojem onih koji kupuju ili “klikaju” medij, vodeći ljudi u redakcijama ne cijene vrijednim pratiti aktivnosti manjina. Tako mimo javnosti prođe primjerice manifestacija Dom je tamo gdje je pjesma, koja u stvari predstavlja smotru stvaralaštva i kulturne baštine manjina koje djeluju u Splitu, bilo kroz vijeća i predstavnike, ili kroz svoje udruge. Takav odnos iz sfere politike ili uredničkih procjena onemogućuje vidljivost manjina. Što je još važnije izvan vidokruga ostaje njihov potencijal da obogaćuju Split ne samo svojim stvaralaštvom i nasljeđem nego otvaranjem prostora za kulturno, znanstveno i privredno povezivanje Splita sa relevantnim subjektima u njihovim matičnim državama.

Kako same manjine , odnosno njihovi pripadnici mogu mijenjati te odnose ?

Dijelom i same manjine snose odgovornost za takvo stanje. Postoje objektivni, ali i subjektivni uzroci. Među objektivnim su njihov sve manji broj, kao i sve starija populacija. Tako da većina njih kadrovski siromaše za pokretanje krupnijih projekata. To onda utiče i na nedostatak ideja za djelovanje uopće, a pogotovo agresivniji nastup prema javnosti, u smislu jačeg angažmana na promoviranju svojih aktivnosti i korištenja svih mogućnosti za promociju. Također, još nije na potrebnoj razini svijest da zajedničkim angažmanom djeluju prema javnosti, bilo projektima, bilo kroz medije kako bi javnost upoznali i sa svojim postojanjem, a kamo li aktivnostima koje provode. Ujedno, tu je pritajeni strah da bi, u slučaju agresivnijeg nastupa prema javnosti pa i prema tijelima vlasti, mogli izgubiti mogućnost kvalitete dosadašnje suradnje. Primjerice u mogućem zamrzavanju razine financiranja, otezanja u isplati za realizaciju projekata ili rješavanja prostornih problema. Tako u Splitu kasni postupak dodjele sredstava po natječaju za udruge nacionalnih manjina zbog čega među njima raste neizvjesnost oko mogućnosti realizacije projekata. Također, Grad već duže od godinu dana ne rješava problem prostora za jedno vijeće i jednog predstavnika nacionalne manjine iako postoje gradski prostori koji su upravo u te svrhe uređeni još odavno. Iako je vrh gradske vlasti upoznat s tim problemom stvar se od izbora za vijeća i predstavnike 2023. godine nije pomakla s mjesta, a vlast se oglušuje na legitimne upite o sudbini korištenja tih prostora.

TANKA KADROVSKA BAZA

Koji su najizraženiji problemi s kojima se nacionalne manjine na lokalnom nivou suočavaju, nose, s čime se bore ?

Kao što sam spomenuo problemi s kojima se suočavaju manjine su pad broja pripadnika i kadrovsko osiromašenje pa su neke po broju pripadnika pale ispod broja koji im je garantirao bar predstavnika ako ne i vijeće. Time su izgubile prava koja im pripadaju prema ustavnom zakonu, a riječ je o financiranju i korištenju prostora. S obzirom da su udruge manjina usko vezane uz vijeća i predstavnike to je ugrozilo i rad udruga. Tako je primjerice mađarska nacionalna manjina, izgubivši pravo na predstavnika ostala i bez prostora, kojeg je koristila i mađarska udruga. Zbog toga bi i trebali imati snažniji zajednički nastup kako prema javnosti tako i prema tijelima lokalne samouprave. Primjerice da problem financiranja ili prostora “proguraju” na Gradsko vijeće kako bi problem učinili javnim, jer je to jedna od nužnih pretpostavki da se on počne rješavati. U tu svrhu bi trebalo više koristiti koordinaciju vijeća i predstavnika, ali i suradnju na razini županije te na razini županije snažnije otvarati ta pitanja. Također, te probleme bez straha gurati i u medije. Građani moraju postati svjesni da su pripadnici nacionalnih manjina njihovi sugrađani sa posebnostima koje između ostalog obogaćuju sredinu u kojoj žive. Stoga, pripadnici manjina trebaju tražiti i podršku od svojih sugrađana, jer nerješavanje njihovih problema je, danas, nerješavanje problema manjina, a sutra ostalih građana. U protivnom će gradske strukture ostati inertne i sporo ili nikako neće rješavati probleme, koji nekad idu do banalnih, primjerice popravci krovišta ili elektro i vodo instalacija.

– Kakve je  mjere , akcije …  konkretno gradska uprava poduzela kako bi se osigurala što bolja pozicija nacionalnih manjina i što efikasnije rješavanje njihovih problema i zadovoljavanje njihovih potreba ‘ Može li  splitska gradska uprava u tom pogledu dati neke primjere dobre prakse koje bi i drugima bili interesantni  i poticajni ? Na čemu ste vi konkretno radili ?

U Splitu je, prije nekoliko godina, donošenjem pravilnika o financiranju vijeća i predstavnika te koordinacije, uz vrlo dobru suradnju stručnih službi i manjina učinjen značajan iskorak u financiranju rada manjina. Postavljeni su pravni osnovi za trajno kvalitetno financiranje, što je važno zbog mogućnosti planiranja, jer je primjerice financiranje rada koordinacije do tada bilo prepušteno slobodnoj i dobroj volji predlagača i donositelja proračuna. Jasno je utvrđeno što se konkretno može financirati. Ujedno, kriteriji financiranja kao i naknade vijećnicima i predstavnicima su povezane sa naknadama koje se daju članovima drugih radnih tijela Gradskog vijeća. Pri tome sve ide preko sustava riznice tako da je onemogućena manipulacija sredstvima. Ono što bi u smislu podizanja kvalitete suradnje trebalo napraviti je, na razini koordinacije i Komisije Gradskog vijeća, utvrditi programske aktivnosti u kojima bi bila potrebna sponzorska podrška grada, u aktivne potpore projektima i medijskoj promociji. Na žalost, kao i u većini sredini ni na službenim stranicama Grada se ne prate sve aktivnosti manjina, iako ih Grad financira, djelomično ili u cjelini.

 MANJINSKA SURADNJA

U djelokrug vašeg rada spadali su i pitanja vjerskih zajednica od kojih su neke, naravno, značajno vezane i za pojedine nacionalne manjine . Kakvi su odnosi i problemi  na tom planu prisutni ?

Iako sam višekratno napominjao potrebu da se formira Komisija za odnose s vjerskim zajednicama, kojih u Splitu ima podosta, više od 20-tak, do danas se to pitanje nije razmatralo. Tako kontakti , uglavnom s najvećim, odnosno najznačajnijim zajednicama (katolička i pravoslavna crkva te islamska zajednica i židovska općina) ostaju na prigodničarskim situacijama i sukladno tome kurtoaznim izjavama o dobroj suradnji. O stvarnim problemima se ne progovara javno, a ono što je izgovoreno u četiri oka ostaje među sugovornicima. Zna se da postoji problem prostora islamske zajednice. Također i da Pravoslavna crkva ima otvoreno pitanje vezano za svoj hram Sv. Save u Splitu. Međutim, o tim temama, čak i kad vodeći ljudi grada razgovaraju s predstavnicima vjerskih zajednica javnost ništa ne saznaje, a nema ni drugih službenih zapisa. U mnogome je problem i u nepoznavanju samih vjerskih zajednica, njihovih nauka, interesa i potreba. S obzirom da dio pripadnika nacionalnih manjina vjersko opredjeljenje vezuje uz svoj identitet, to je neizostavna potreba osnivanja takvog tijela. Komisija za odnose s vjerskim zajednicama je u Splitu postojala do 1990. godine i bila važno tijelo preko kojeg je samouprava neposredno kontaktirala i surađivala s vjerskim zajednicama. Danas se to svodi na osobne kontakte čelnika, u sklopu kojih se rješavaju pojedinačna pitanja. Kontakti se, kao što rekoh prigodno vrše prilikom obilaska, ali samo nekih vjerskih zajednica i to u dane blagdana, razmjenjuju se poneke čestitke, ali se ne slijedi primjerice dobra praksa pozivanja predstavnika svih manjina za Dan ljudskih prava ili međunarodnog priznanje Hrvatske ili da se primjerice u povodu Nove godine, u duhu ekumene, pozovu predstavnici svih vjerskih zajednica. To bi pomoglo, ne samo jačanju svijesti o prisutnosti različitih vjerskih zajednica u Splitu, otopljavanju odnosa prema njima te otopljavanju odnosa prema njihovim pripadnicima, nego i jačanju slike Splita kao hrvatskog grada koji je frendly kad je u pitanju multikulturalnost i multikonfesionalnost.

MULTIKULTURALNOST I MULTIKONFESIONALNOST

Prošla je godina dana od 6. po redu izbora za vijeća i  predstavnike nacionalnih manjina koji mnogi drže ključnim institutom ostvarivanja manjinske politike. Koliko imate uvida kako teče ovaj novi mandat  manjinske samouprave ?

Prvi mandati vijeća i predstavnika su proticali u nesnalaženju kako grada tako i samih nacionalnih manjina. Srećom, postojale su udruge koje su svoj aktivizam prenijele u ta tijela, ali i dalje ne shvaćajući potpuno njihovu ulogu. Značajan pomak se dogodio 2009. godine kada su osigurani prostori za njihov rad. To je potaklo njihovu aktivnost, gdje su se snažnije počele povezivati djelovanje udruga i tih tijela. U međuvremenu im je statutarno omogućeno djelovanje prema Gradskom vijeću i službama, ali se to nedovoljno koristi. Pritom je došlo do značajnog pada broja pripadnika manjina tako da je dio vijećnika starije dobi i dijelom su birani radi popune broja, ali je njihova aktivnost slaba ili nikakva, na što se ponekad žale i sami predsjednici vijeća, kako najveći teret aktivnosti pada na njih same ili tek mali broj onih koji su aktivnije uključeni u rad. U tom smislu je dodatno veliki problem što se mladi sve manje, ili gotovo uopće ne uključuju u njihov rad pa se onda uglavnom  ponavlja krug ljudi koji su uključeni u vijeća. To ne samo da otežava rad, nego i onemogućava širenje aktivnosti pa tako značajan dio sredstava, predviđen za programske aktivnosti, ostane nepotrošen.Te činjenice bi trebale biti snažno upozorenje da nacionalne manjine trebaju jačati zajedničke aktivnosti, jer preko njih mogu biti atraktivnije i zanimljivije pa se tako može povećati i njihova vidljivost. Na žalost sve se najčešće svodi na prigodničarsko obilježavanje određenih datuma – nezavisnosti ili državnosti, što se onda uglavnom odvija u zatvorenom krugu samih pripadnika određene manjine.

POLITIČKE KOČNICE

Faktički se približavaju novi lokalni izbori. Kakva su očekivanja kada su u pitanju nacionalne manjine .

Odnos prema manjinama koji postoji i koji se, kada se bolje pogleda, u praksi ogleda u ignoriranju u medijima, nezainteresiranosti prvenstveno vodećih političara, ogleda se i u izbornim procesima. Mislim da su na prošlim lokalnim izborima tek dvije stranke među svojim kandidatima na listama imale pripadnike nacionalnih manjina. U posljednjem reorganiziranju gradske uprave nacionalne manjine su iz Ureda Grada prebačene u Upravni odjel za društvene djelatnosti. U bitnom se ništa nije promijenilo, osim zaglavlja na memorandumima, ali su gotovo svi pripadnici manjina to doživjeli kao degradaciju, pogotovo što su u toj novoj organizaciji vijeća i predstavnici dobili status nevladinih udruga, a oni su dio lokalne samouprave. To dovoljno govori o interesu vlasti da zna bar elementarne stvari o tome što Ustavni zakon govori o položaju nacionalnih manjina. Čak ni prilikom posljednjih promjena u organizaciji gradske uprave nije se o tome razgovaralo. To znači da vladajuća struktura ne smatra potrebnim to promijeniti. Podsjećajući na već spomenuti odnos i tretman manjina kod ostalih stranaka, koji također, očito pitanje situiranja manjina u okviru gradske uprave smatraju tek formalnošću teško da će stranke promijeniti svoj odnos prema sudjelovanju manjina na njihovim listama, a time im otvoriti prostor da izravno, na gradskom vijeću postavljaju pitanja koja su vezana uz njihove interese.

Kako bi na kraju konkretno ocijenili vašu ulogu? Koliko ste kvalitetno i efikasno mogli djelovati ? Kakav je bila suradnja ? Što bi istakli kao probleme , a što kao postignuća ?

Teško je i nezahvalno govoriti o vlastitom radu. Tom poslu sam pristupio zdušno, smatrajući da to nije i ne smije biti samo na korist manjinama, kao posebnoj skupini sa svojim karakteristikama, željama, htijenjima, interesima, ali i kao mojim sugrađanima pa sam smatrao da je to i na korist samom gradu. O mome radu osim pojedinačnih priznanja nacionalnih manjina i priznanje koje je iskazano na svečanosti krajem godine od strane svih manjina najbolje svjedoči to da me i dan danas zovu kako iz samih manjinskih zajednica tako i kolege s posla tražeći savjet. Uspješnosti u radu je posebno doprinijela kolegica od koje sam preuzeo posao, ali i svi drugi, kako prvotno u Uredu Grada tako i kasnije u Upravnom odjelu, počevši od kolega službenika do onih koji su hijerarhijski bili iznad mene i cijelo vrijeme iskazivali veliko razumijevanje za potrebe manjina, ali i za moj pristup u radu. Kočnice su bile u sferi politike.

Antun Brađašević

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija