30.tekst serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ KROZ AKTIVNOSTI SAVJETA ZA NACIONALNE MANJINE ŽELIMO POTAKNUTI NOVE SADRŽAJE I PRISTUPE RAZVOJA MANJINSKE POLITIKE

Intervju: Tibor Varga,  predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH

Unapređivanja kriterija za  prijavu programa kulturne autonomije za cilj ima usmjeriti prijavu programa na određena područja važnim za opstanak i razvoj manjinskih zajednica. To su programi za mlade, informiranje, očuvanje jezika, očuvanje arhivsko-povijesne građe itd.. Savjet će u narednom periodu  nastojati potaknuti i određene stručne i znanstvene analize koje bi trebala pokazati kako dalje raditi na očuvanju kulture, tradicije i identiteta nacionalnih manjina. Popis stanovništva nas je ozbiljno upozorio na određene probleme i trebamo odgovorno razmotriti kako dalje čuvati i razvijati multietničnost hrvatskog društva. Mnoge stvari koje uređuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina nisu  dovoljno zaživjele u praksi te nas u neposrednoj budućnosti očekuje puno posla u dijelu prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, na zapošljavanje nacionalnih manjina u državnim i javnim službama, na pravo nacionalnih manjina da budu adekvatno prisutne u medijima te posebno da ti mediji afirmiraju politiku približavanja i prepoznavanja manjina kao općedruštvenu vrijednost i sastavni dio ukupnog javnog političkog i kulturnog života. 

Vlada je u srpnju  imenovala novi saziv Savjeta za nacionalne manjine RH i vas za novog predsjednika Savjeta.  Na kojim prioritetnim i važnim pitanjima će Savjet posebno djelovati u narednom periodu?

U prvom redu to je unapređivanje naših kriterija za prijavu programa i metodologije praćenja ostvarivanja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina. U planu nam je u toku sljedeće godine donijeti nove kriterije i metodologiju za praćenje programa  kulturne autonomije i to s ciljem da preko tih novih kriterija možemo dodatno razvijati i osmišljavati važna pitanja programskog profiliranja i sadržaja rada udruga. Željeli bi tako npr. kroz programe kulturne autonomije  što više  poticati programe rada s mladima i njihovo uključivanje u rad udruga  jer je to ustvari baza i  budućnost manjinskih zajednica i tome trebaju doprinositi i programi kulturne autonomije. Jer, ako nemate mlade , sve to onda zamire i kao što je pokazao i popis stanovništva, sve ih se manje aktivira ili identificira sa svojom manjinskom zajednicom i onda je pitanje kako održati tu zajednicu. U tom kontekstu posebno želimo potaknuti udruge nacionalnih manjina da prijavljuju projekte i programe vezane za njegovanje vlastitog jezika, bolje informiranje te razvijanje dokumentarno-arhivske građe u cilju čuvanja siječanja na kulturu , povijest i identitet naših manjinskih zajednica. Dalje, Savjet će u narednom periodu sigurno nastojati potaknuti i određene stručne i znanstvene analize koje bi trebala pokazati kako dalje raditi na očuvanju kulture, tradicije i identiteta nacionalnih manjina. Popis stanovništva nas je ozbiljno upozorio na određene probleme i trebamo odgovorno razmotriti kako dalje čuvati i razvijati multietničnost hrvatskog društva koja je ujedno i jedno od važnih suvremenih i posebno europskih vrijednosti za koje se zalažemo. Naravno tu je važan, rekao bih i permanentan, rad podrške, pomoći i edukacije naših vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kako bi oni još kvalitetnije i efikasnije mogli obavljati svoje funkcije na dobrobit i svojih manjinskih zajednica, ali i šire lokalne i regionalne sredine u kojima djeluju.

UVAŽAVATI  REALNE POTREBE

Naglašavate potrebu  dogradnje i unapređivanja kriterija za prijavu programa kulturne autonomije. U čemu je njihov značaj?

Očekujemo se da ćemo do početka 2025. godine imati nove kriterije. Nedavno smo održali posebni edukativni seminar za predstavnike udruga nacionalnih manjina oko prijava programa za  narednu godinu i naše iskustvo pokazuje da je uvijek potrebno unapređivati te kriterije, činiti ih što  jasnijim, konciznijim ali i operativnijim za naše korisnike. Ali osim toga, da tako kažemo tehničkog aspekta, važan aspekt unapređivanja kriterija za cilj ima i usmjeriti prijavu programa na određena područja koja držimo važnim za opstanak i razvoj manjinskih zajednica. Kao što smo već  spomenuli, mi smo pozvali naše udruge da se npr. više usmjere na programe informiranja, da prijavljuju projekte svojih web stranica i portala jer je to osim internog informiranja i važan uvjet njihove vidljivosti, a time i većeg senzibiliziranja ukupne javnosti za društvenu poziciju i prava nacionalnih manjina. Također, kod nekih nacionalnih manjina iskazala se snažna pa i urgentna potreba da se razvijaju programi i projekti za njegovanje te učenje, posebno među mlađim naraštajima, vlastita jezika. U tom sklopu je i potreba produkcije i čuvanja povijesno-arhivske građe pojedinih nacionalnih zajednica (kako su se razvijale , što su radile, s kojim su se izazovima suočavale) te da to ostane kao značajan i zanimljiv dokument  budućim generacijama. Sve to traži jedan inovativniji pristup u novim kriterijima koji bi dodatno poticali aktivnosti na tim programima. Život i vrijeme, pa nekad i same društvene okolnosti nameću nove potrebe pa i kriterije treba povremeno prilagođavati odnosno osuvremenjivati kako bi pokazali svoju punu funkcionalnost i potakli programe koji su manjinskim zajednicama u datom momentu najpotrebniji.

U svibnju su održani 6. po redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, najvažnije institucija političkog predstavljanja nacionalnih manjina koja je uvedena Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih Kako novoizabrana vijeća i predstavnike što bolje pripremiti za njihov budući rad? Kako poboljšati suradnju i komunikaciju s lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i institucijama koje su značajne za manjinska pitanja, potrebe i probleme?

Savjet za nacionalne manjine u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina posebnu je pažnju i do sada usmjeravao na permanentnu edukaciju i osposobljavanje  ovih važnih činioca uspješnije manjinske politike. Jedna od važnih područja budućeg djelovanja Savjeta svakako bi trebao biti edukacijski rad i osposobljavanje aktera odnosno dionika manjinske politike dakle u prvom redu vijeća i predstavnika , ali isto tako i samih lokalnih i regionalnih struktura o uvjetima , načinima i modelima njenog što boljeg i efikasnijeg provođenja. Mi smo 2019. zajedno s Uredom Vlade za ljudska prava i prava nacionalnih manjina krenuli u jedan ambiciozni program te edukacije ali nažalost pandemija korone je to u mnogočemu otežala i objektivno nismo mogli napraviti sve što je bilo planirano. Sada s tim treba nastaviti još intezivnije posebno u pitanjima financijskih aspekata funkcioniranja manjinske samouprave te informiranja i educiranja u cilju efikasnije primjene Ustavnog zakona, a time i unapređivanja i jačanja suradnje manjinskih institucija s tijelima jedinica samouprave. Ti seminari u mnogome mogu pomoći da se jasnije sagledaju uloga i zadaci vijeća i predstavnika ali i obaveze lokalnih i regionalnih struktura vlasti pa te edukacije mogu biti  vrlo korisne i za načelnike i gradonačelnike koje smo i do sada  također nastojali uključiti u naše seminare da se neposredno i bolje upoznaju s ulogom vijeća i predstavnicima koji su zapravo njihovi partneri i predstavljaju jedan važan političko-komunikacijski most i kanal prema lokalnoj samoupravi preko kojeg se iznose manjinski probleme te prijedlozi kako za njihovo rješavanje. Kako bi tu edukaciju dalje razvili i učinili je još kvalitetnijom u sljedećoj godini namjeravamo uspostaviti i posebnu suradnju s Ministarstvom uprave i pravosuđa u organizaciji tih seminara. O tome smo već postigli načelnu suglasnost pa početkom godine planiramo i operativnu razradu sadržaja i načina realizacije tih edukativnih programa. U planu su tako okrugli stolovi, prezentacija primjera dobre prakse, priručnik za vijeća i predstavnike itd.

PODRŠKA VIJEĆIMA I PREDSTAVNICIMA

Kako teče upis i registracija novoizabranih vijeća i predstavnika?

Bilo je određenih problema ali upravo smo u suradnji s Ministarstvom uprave i pravosuđa te probleme otklonili. Da podsjetimo, na izborima za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održanim 7. svibnja 2023. godine izabrano je 339 vijeća i 105 predstavnika nacionalnih manjina. Ministarstvo uprave i pravosuđa izvijestilo je kako je s danom 20. listopada 2023. godine u Registar vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika izvršen upis 84 od 86 zahtjeva za upis novoizabranih predstavnika, dok su 2 zahtjeva u postupku rješavanja. Nadalje od 266 zahtjeva za upis novoizabranih vijeća izvršen je upis njih 226 što znači da je 85% pristiglih zahtjeva za upis riješeno. U rješavanju je zahtjev za upis jedne koordinacije vijeća i predstavnika. Glede obveze isplate troška izborne promidžbe udrugama-predlagateljima kandidata ministarstvo je izvijestilo kako su uputili dopis u 283 jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Očitovalo se 248  jedinica od kojih su 183 jedinice isplatile trošak, 19 jedinica nije izvršilo isplatu, dok je 46 jedinica obavijestilo ministarstvo kako na njihovom području nije bilo kandidatura  i 35 jedinica nije dostavilo odgovor. Ministarstvo je također u Pravilnik o naknadi troškova i nagrada za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina unijelo neke značajne  izmjene. Tako predsjednik vijeća, zamjenik predsjednika i članovi vijeća te predstavnik ostvaruju pravo na mjesečnu nagradu najviše do visine od 75% iznosa sredstava određenog za mjesečne naknade člana predstavničkog tijela te jedinice, za razliku od Pravilnika iz 2006. godine kada su imali pravo najviše do 50%. Iznos mjesečne nagrade predsjedniku, zamjeniku predsjednika i ostalim članovima određuje vijeće odlukom. Ministarstvo je Prijedlog Pravilnika uputilo u postupak e-savjetovanja i trebao bi stupiti na snagu početkom godine.

BROJEVI  NE ODREĐUJU PRAVA

Ovi se izbori održani nakon objavljenih rezultata popisa stanovništva iz 2021. koji su pokazali značajan pad ukupnog stanovništva te posebno pojedinih nacionalnih manjina, što potencijalno vodi u redukciju nekih manjinskih prava. Da li su se te promjene već osjetile na ovim izborima? Kako se dalje postaviti prema tim problemima?

Prema Popisu stanovništva iz 2011. godine broj nacionalnih manjina u RH bio je 328 738 , dok prema Popisu iz 2022. godine iznosi 240 079, dakle 88 659 pripadnika nacionalnih manjina manje ili 26.79%. Izuzev 6 nacionalnih manjina (Rusi, Romi, Nijemci, Austrijanci, Turci i Ukrajinci), ostale nacionalne manjine bilježe pad broja pripadnika u odnosu na Popis iz 2011. godine. No, kao što je poznato popis je pokazao i osjetan pad ukupnog stanovništva Hrvatske pa taj negativni trend naravno, više ili manje, dijele i na nacionalne manjine i to, rekao bih,  iz mane-više istih razloga kao i kod većinskog stanovništva. A to su s jedne strane nepovoljni socio-ekonomski uvjeti u kojima se živi , a s druge strane i puno lakši odlazak mladih ljudi u druge zemlje. Rezultati Popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj iz 2021. godine mogu imati izravan utjecaj na primjenu Ustavnog zakona posebno u dijelu koji se odnosi na pravo na upotrebu jezika i pisma u pojedinim sredinama, na pravo na izbor vijeća i predstavnika, kao i na pravo na izbor u predstavnička i izvršna tijela lokalne i regionalne samouprave. Na izborima za vijeća i predstavnika došlo do izvjesne redukcija njihova broja , a na sljedećim lokalnim i regionalnim izborima neke manjinske zajednice u pojedinim sredinama izgubiti će pravo na zamjenike župana , gradonačelnika i načelnika. Ti rezovi nisu dobri, ali rekao bih da unatoč svemu nisu ni tako drastično alarmantni. Ipak, uz pad učešća nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu, od donositelja odluka na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini očekujemo da brojevi, gdje god je to moguće,  ne budu presudni uvjet za ostvarivanje prava ako su ta prava prije korištena odnosno ako je pojedina manjina ostvarivala to pravo. Sam institut stečenih prava vrlo je vrijedan i zanimljiv mogući instrument rješavanja ovih problema, ali njegova primjena vjerojatno bi tražila i izmjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina što je vrlo složen i zahtjevan politički zadatak koji u ovom momentu možda nije realan. Ono što je važno jeste da treba znatno veću pažnju obratiti na demografske i socioekonomske čimbenike koji u velikoj mjeri utječu na kretanje odnosno pad broja pripadnika nacionalnih manjina što znači veću skrb za područja gdje manjine tradicionalno žive, a ta su područja često ispod prosjeka razvijenosti Republike Hrvatske.

DOBROBIT ČITAVE ZAJEDNICE

Nacionalne manjine već su u dva mandata važan i stabilan koalicijski partner aktualnoj Vladi, a jedan od najznačajnijih doprinosa aktualne Vlade kada su u pitanju nacionalne manjine jeste (već u drugom mandatu) donošenje Operativnih programa za nacionalne manjine kojima se trebaju rješavati mnogi njihovi interesi i potrebe od infrastrukturnih do kulturnih i obrazovnih  pitanja? Kako ocjenjujete realizaciju tih programa?

Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2021. – 2024. sastavni su dio Programa Vlade Republike Hrvatske za dati mandat i kao takav nastavljaju iskorak kojeg je prethodna Vlada napravila usvajanjem Operativnih programa nacionalnih manjina za razdoblje 2017. – 2020. Operativnim programima manjine su učvrstile društvenu i političku poziciju, a Vlada preuzela konkretne i mjerljive obveze osiguravanjem stabilnosti djelovanja udruga i ustanova manjina pružanjem mogućnosti za unaprjeđenje njihovog rada čime je održan redoviti sustav financiranja kulturne autonomije. Iako Savjet nije direktno involviran u realizaciju Operativnih programa pozorno pratimo njihovu realizaciju i nedvojbeno, uza sve teškoće,  vidimo značajne napretke na svim područjima od infrastrukturnih do kulturnih. No, istovremeno je i sam Savjet za nacionalne manjine kao krovna manjinska institucija u Republici Hrvatskoj, dobio mogućnost da dalje jača svoju poziciju i ulogu u kreiranju manjinske politike. Aktivnosti iz Operativnih programa kojima je Savjet (su)nositelj u najvećem se dijelu odnose na ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina odnosno omogućavanje stabilnosti i unaprjeđenja rada udruga i ustanova manjina. Najvažnija novina u odnosu na prethodne Operativne programe jest činjenica kako Operativni programi za razdoblje 2021. — 2024. sadržavaju i dijelove važne za dodatnih 12 manjina; osim za srpsku, talijansku, češku, slovačku, mađarsku, albansku i romsku, sada postoje dijelovi vezani uz bošnjačku, židovsku, crnogorsku, ukrajinsku, makedonsku, njemačku, slovensku, austrijsku, poljsku, rusinsku, rusku i tursku manjinu u Republici Hrvatskoj. Od u preambuli Ustava Republike Hrvatske navedene 22 manjine, u novim Operativnim programima nema dijelova vezanih samo uz bugarsku, rumunjsku te vlašku manjinu. Usvajanje novih Operativnih programa nastavak je jasnog usmjerenja Vlade Republike Hrvatske na stvaranje preduvjeta na puno ostvarenje manjinskih prava. Dokument donosi niz mjera za unaprjeđenje položaja manjinskih zajednica; podrazumijeva poštivanje prava na korištenje jezika i pisma, ravnomjeran razvoj svih područja Republike Hrvatske, horizontalne mjere usmjerene na ostvarivanje temeljnih prava te specifične mjere za svaku pojedinu manjinu. A što se same realizacije aktivnosti na terenu tiće ona u značajnoj mjeri ovisi o suradnji s lokalnim strukturama, načelnicima, gradonačelnicima i županima. Značajna je tu uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina bez obzira što je riječ o savjetodavnim tijelima – tamo gdje lokalne strukture imaju razumijevanja za njihov rad i ulogu, tamo se i mnoga pitanja iz Operativnih programa lakše rješavaju. Ali posebno je važno naglasiti da realizacija Operativnih programa u mnogim svojim projektima i programima donosi dobrobit čitavoj lokalnoj i regionalnoj zajednici, a ne samo nacionalnim manjinama.

SURADNJA I  DVOSMJERNA KOMUNIKACIJA

Na posljednjoj sjednici Savjeta za nacionalne manjine opet su u fokusu bili medijski aspekti tretiranja nacionalnih manjina od strane glavnog javnog servisa HRTa o čemu gotovo u pravilu predstavnici nacionalnih manjina iskazuju nezadovoljstvo aktualnim stanjem. Ima li pomaka i napretka i kako prevazići probleme i poboljšati medijsku situaciju nacionalnih manjina? 

Na sjednici je prezentirano Izvješću Hrvatske radiotelevizije o proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj u 2022. godini. Iz Izvješća za 2022. godinu proizlazi kako je Hrvatska televizija u 2022. godini objavila 6388,56 minuta sadržaja namijenjenog pripadnicima nacionalnih manjina, što čini 1,22 % ukupnog emitiranog programa. U odnosu na 2021. godinu (zastupljenost 0,99 %) primjećuje se porast zastupljenosti manjina u emitiranim programima (za 23 %), a koji se može u najvećem dijelu pripisati poprilično visokom porastu sadržaja dostupnih putem multimedijske usluge  HRTi (porast od 321 %) te povećanju minuta prijenosa za 50 %.Minutaža dnevnog informativnog televizijskog programa u 2022. godini veća je za 14 minuta odnosno za 4% u odnosu na 2021. godinu. Program Radio Sljemena u 2022. godini sudjelovao je u minutaži informativnog sadržaja sa 2071 minutom (34 sata i 31 minuta) za razliku od 2021. godine kada u izvješću nije bio prikazan. S druge strane ukazao je na smanjenje minutaže emitiranja specijaliziranih manjinskih emisija Prizme i Manjinskog mozaika. U svojim zaključcima Savjet je naglasio nezadovoljstvo zbog još uvijek nedovoljne zastupljenosti programa namijenjenog pripadnicima nacionalnih manjina u cjelokupnom programu Hrvatske radiotelevizije te zatražio da se u suradnji s predstavnicima Hrvatske radiotelevizije uloži dodatan angažman, kako bi se u narednom periodu ostvario trend rasta medijske pozornosti kada su u pitanju manjinske teme. Ukazali smo i na potrebu da bi u sljedećim izvješćima trebalo konkretnije i sadržajnije govoriti i o samoj kvaliteti programa te njihovoj gledanosti što je do sada u velikoj mjeri izostajalo i tu smo spremni na suradnju i pomoć. Suradnja i dvosmjerna komunikacija je naš vodeći princip u rješavanju i ovog ali i svih ostalih problema koje imaju nacionalne manjine. Realna težnja je da se kroz praksu omogući nacionalnim manjinama pravo na pristup javnim medijima u obimu koji je zajamčen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i Ugovorom Hrvatske radiotelevizije s Vladom Republike Hrvatske. U tom cilju poseban naglasak treba biti i na boljim uvjetima za rad manjinske redakcije i njenom ustroju te kadrovskim i financijskim pitanjima za što pozitivne promjene očekujemo u sljedećoj godini.

KORISTITI  ISKUSTVA  PRAKSE

Usvojen je i novi državni proračun. Proteklih godina bilježen je (čak i u situaciji značajnih ekonomskih teškoća s kojima smo se kao društvo suočavali) stalni porast sredstava za potrebe nacionalnih manjina. Da li je taj trend nastavljan?

Taj trend je nastavljen i sredstva za nacionalne manjine u državnom proračunu za 2024. godinu iznose skoro 10 milijuna EURa ( preciznije 9,7 milijuna EUR) i predstavljaju povećanje za 25 posto u odnosu na 2023. i to jeste jedno od većih povećanja. Ta sredstava su u ukupnom državnom proračunu relativno mala ali za nas, nacionalne manjine, su velika pa  i to će nam povećanje omogućiti da animiramo i uključimo još veći broj udruga nacionalnih manjina da prijave svoje programe (do sada smo imali 1100 programa, a sada očekujemo još veći broj). Ali nama  nije bitan samo broj već i kvaliteta tih programa, a veća sredstava omogućuju i veću kvalitetu.

Krajem prošle godine održana je velika i značajna međunarodna znanstvena konferencija povodom 20 godišnjice usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kojoj je suorganizator bio i Savjet za nacionalne manjina, a koju su organizirala četiri hrvatska pravna fakulteta uz punu potporu Vlade RH. Da li će i kako rezultati te konferencije poslužiti za daljnje unapređenje manjinske politike?

To je bila zaista velika, kvalitetna i značajna konferencija. Međutim žao mi je da praktični aspekti  ostvarivanja Ustavnog zakona i same manjinske politike nisu bili dovoljno uključeni. Po mom mišljenju trebalo je više uključiti u suradnju Savjet za nacionalne manjine, saborske zastupnike nacionalnih manjina te same predstavnike manjinskih institucija, udruga, vijeća i predstavnika. To su subjekti koji su u najvećoj mjeri involvirani u praksu ostvarivanja manjinske politike i provođenja manjinskih zakona i njihova mišljenja i iskustva itekako bi mogla dobro poslužiti kada se stvore uvjeti da se pokrenu određene promjene manjinskog zakonodavstva pa i samog Ustavnog zakona ( politička klima , dvotrećinska većina …). Objektivno govoreći Ustavni zakon je pokazao svoju veliku kvalitetu i položio je test vremena i usporedbi s nekim drugim europskim zemljama mi smo tu u boljoj poziciji. Usvajanjem Ustavnog zakona manjine su nakon dužeg perioda stigmatizacije zakoračile na hrvatsku političku scenu čime je otpočeo dug i mukotrpan proces njegove implementacije, s puno prepreka i blokada, ali i sa novim odnosima, i to prvenstveno u smislu partnerstva i prihvaćanja predstavnika manjina kao relevantnih partnera u javnom i političkom životu zemlje. Međutim još mnoge stvari koje uređuje Ustavni zakon nisu dovoljno zaživjele u praksi te nas u neposrednoj budućnosti očekuje puno posla u dijelu prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, na zapošljavanje nacionalnih manjina u državnim i javnim službama, na pravo nacionalnih manjina da budu adekvatno prisutne u medijima te posebno da ti mediji afirmiraju politiku približavanja i prepoznavanja manjina kao općedruštvenu vrijednost i sastavni dio ukupnog javnog političkog i kulturnog života. U svakom slučaju, promjene su potrebne, ali kada im priđemo moramo puno više u obzir uzeti sama iskustva prakse, a to u ovom slučaju nije bilo dovoljno zastupljeno pa u budućim akcijama o tome trebamo također voditi računa.

Autor: Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija