25. tekst iz serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ Intervju: dr. sc. Antonija Petričušić HRVATSKU MANJINSKU POLITIKU TREBA DODATNO OSMISLITI I DALJE RAZVIJATI
Intervju: dr. sc. Antonija Petričušić, profesorica sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu i donedavna članica Savjetodavnog odbora stručnjaka Vijeća Europe za praćenje provedbe Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina
U svom 6. Izvješću o provođenju temeljnog europskog dokumenta o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije , hrvatska Vlada tvrdi kako se prava nacionalnih manjina kontinuirano unapređuju i kako Vlada stalno radi na tome i ulaže maksimalne napore. Ali to unapređivanje se uglavnom svodi na to da se manjinskim udrugama dodjeljuju financijska sredstava, a to rezultira malim utjecajem ako se projekti udruga koji koriste ta sredstva ne implementiraju na način da njihovi ciljevi i rezultati doprinose uključivom društvu. Tim sredstvima omogućuje se da pojedine manjinske organizacije žive i rade, ali to nije dovoljno za ostvarivanje kvalitetne manjinske politike, politike integracije i ostvarivanja jednakosti svih građanki i građana te pune nacionalne ravnopravnosti.
Hrvatska vlada je u lipnju 2023. godine Vijeću Europe predala Šesto izvješće o provedbi Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina čime je započeo uobičajeni periodični proces evaluacije hrvatske manjinske politike prema europskim standardima. Što Vlada poručuje Vijeću Europe u ovom Izvješću?
Činjenica da je Šesto izvješće predano u propisanom roku služi na čast svima koji implementiraju hrvatsku manjinsku politiku, posebice Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koji je koordinirao njegovu pripremu. U tom izvješću Vlada tvrdi da je „došlo do unaprjeđenja prava nacionalnih manjina u svim područjima“, da „je nastavila provoditi politiku unaprjeđenja i zaštite prava nacionalnih manjina“ te da „Republika Hrvatska stalno dograđuje sustav zaštite prava nacionalnih manjina.“ Sve vlade u pravilu tako Vijeću Europe prezentiraju provedbe svojih manjinskih politika. Rijetko same prepoznaju i priznaju ona područja provedbe u kojima postoje izazovi i ne ostvaruju se pojedina prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina. Kao stručnjakinja koja je bila članica Savjetodavnog odbora četiri godine, stoga i upoznata s izvještajima drugih država stranaka Okvirne konvencije, znam da ta izvješća formalno gledajući mogu biti i bolje pripremljena. Naše izvješće pomalo sliči na „sendvič“ u kojem različita ministarstva samo jedno na drugo poslože svoje izvještaje umjesto da se napravi jedna cjelovita i zaokružena analiza koja bi ukazivala na probleme, a ne se samo navodilo podatke bez ikakve kontekstualizaicje.
ODLUČNIJE PROTIV GOVORA MRŽNJE
Što u Šestom izvješću Vlada Republike Hrvatske poručuje Vijeću Europe?
U uvodnom sažetku se tvrdi kako se prava nacionalnih manjina kontinuirano unapređuju i kako Vlada stalno radi na tome i ulaže maksimalne napore. Ali to unapređivanje se uglavnom svodi na to da se manjinskim udrugama dodjeljuju financijska sredstava, a to rezultira malim utjecajem ako se projekti udruga koji koriste ta sredstva ne implementiraju na način da njihovi ciljevi i rezultati doprinose uključivom društvu. Tim sredstvima omogućuje se da pojedine manjinske organizacije žive i rade, ali to nije dovoljno za ostvarivanje kvalitetne manjinske politike, politike integracije i ostvarivanja jednakosti svih građanki i građana te pune nacionalne ravnopravnosti. Nažalost na neke od preporuka koje su hrvatskim vlastima uputili i Savjetodavni odbor i Odbor ministara, dakle izvršno tijelo Vijeća Europe, se ovo Šesto izvješće uopće ne referira. Ipak, Vlada tvrdi da je razmotrila primjedbe i prijedloge Savjetodavnog odbora, te izjavljuje u Šestom izvješću da je „odlučna u namjeri ispunjenja preuzetih obveza.“
Ima li ostvarenih preporuka koje smo dobili nakon Petog mišljenja Savjetodavnog odbora o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?
Da, ima i pozitivnih pomaka! Primjerice, Savjetodavni odbor potaknuo je u svome posljednjem Mišljenju hrvatske vlasti na odlučno rješavanje i javnu osudu svih slučajeva javnog poticanja na nasilje i mržnju, zločine iz mržnje, kao i radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam, glorifikaciju osoba osuđenih za ratne zločine i protumanjinsku retoriku u javnom i političkom diskursu. Također je savjetovao da se hrvatske vlasti pobrinu da zločini iz mržnje koji pogađaju pripadnike nacionalnih manjina budu spriječeni, djelotvorno istraženi i odgovarajuće sankcionirani. Vlada u Šestom izvješću informira Savjetodavni odbor da je u travnju 2021. usvojen Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje. Taj protokol sadrži obveze nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, odredbe o sastavu i nadležnosti Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, način i sadržaj suradnje između nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje te ostale aktivnosti nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, a odnose se na edukaciju o suzbijanju zločina iz mržnje. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina je središnje tijelo za prikupljanje i objavu podataka o zločinu iz mržnje, tijelo zaduženo za jačanje sustava borbe protiv zločina iz mržnje te za suradnju s organizacijama civilnoga društva i međunarodnim organizacijama.
NUŽAN DIJALOG ZA UNAPREĐIVANJE MANJINSKE POLITIKE
Kako su manjinske udruge i jesu lim opće u pripremu Izvješća o provedbi Okvirne konvencije? Bi li pritisak manjinskog civilnog društva mogao biti bolji i jači?
U Šestom izviješću Vlada izvještava da je u provedbi manjinske politike u izvještajnom razdoblju nastojala maksimalno uvažavati mišljenja nacionalnih manjina. Htjela bi pohvaliti da ovo Izvješće ovaj put sadrži i nekoliko doprinosa manjinskih krovnih organizacija, ali me istovremeno razočarava to šta su ta izvješća prezentirana kao posebni dodaci i nisu integrirana u cjelovitu analizu, da same udruge nacionalnih manjina kažu kako bi smo mogli bolje . Radi se o udrugama nacionalnih Albanaca, Makedonaca, Čeha, Slovaka i Crnogoraca, dok su u Ustavu navedene 22 nacionalne manjine. Ovo pokazuje pasivnost pa i nemarnost onih kojih se priprema izvješća o provedbi Okvirne konvencije u Republici Hrvatskoj najviše tiče da se aktivno uključe, daju svoj doprinos i na taj način sukreiraju manjinsku politiku.
Prošle godine velikom međunarodnom znanstvenom konferencijom kojoj ste bili inicijatorica obilježena je 20 godišnjica Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Koliko sadržaji i rezultati te konferencije mogu utjecati na daljnji razvoj kvalitetnije manjinske politike o kojoj govorite. Da li i što treba inovirati u ovom ključnom manjinskom zakonu kako bi stvari išle bolje ?
Ovaj strateški znanstveni skup od iznimnog značaja za Republiku Hrvatsku u 2022. godini, čiju su organizaciju omogućila financijska sredstva Ministarstva znanosti i obrazovanja, zajednički su organizirali Pravni fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, u suradnji s Uredom potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske te Savjetom za nacionalne manjine i Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Cilj konferencije bio je razmotriti stvarne učinke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina na položaj pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj, prije svega na ostvarivanje njime zajamčenih prava i njihovu zaštitu, kao i na integraciju pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina u većinsko društvo. Naravno da Ustavni zakon treba konstantno inovirati i prilagođavati ga okolnostima i društvenim promjenama koje nastaju. To nije specifičnost ovog zakona već svaka javna politika treba „reset“ i treba odgovarati vremenu u kojem živimo. Nažalost, u manjinskoj politici se to ne događa. To je motor koji je naučio da dobije određenu količinu goriva ( financija ) i da se kreće ustaljenim rutama i brzinama bez obzira na to što su stvarni problemi s kojima se pripadnice i pripadnici manjina susreću. I oni koji se time motorom koriste su zadovoljni, a oni koji su nezadovoljni nemaju odgovarajuće predstavnike , alate i moći da to promjene. Nadali smo se da ćemo ovom konferencijom, na koji se znanstvene zajednica odazvala u velikom broju, uspostaviti kvalitetan dijalog s predstavnicima Vlade, strukturama i institucijama vlasti, kreatorima javnih politika. Međutim, nažalost osim što su nam javne vlasti RH dale podršku u organizaciji konferencije, nisu pokazale interes za nikakvu daljnju i kontinuiranu suradnju s akademskom zajednicom, u cilju daljnjeg razvoja i poboljšanja manjinske politike. No, mi nećemo odustati. Uskoro izdajemo zbornik radova izloženih na konferenciji i budite sigurni da će primjerak biti poslan baš svakom dioniku provedbe manjinske politike u Hrvatskoj.
Autor: Stojan Obradović
Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija