19.tekst serijala „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„- SENZIBILIZERANJEM JAVNOSTI I OBRAZOVANJEM DO NORMALIZACIJE ODNOSA – Intervju : Dejan Drakulić, predsjednik Zajedničkog vijeća općina (ZVO) – Vukovar

Normalizacija hrvatsko-srpskih odnosa  treba krenuti provođenjem sveobuhvatne kampanje, kako na lokalnom tako i državnom nivou, koja bi doprinijela senzibiliziranju javnosti za probleme manjina i manjinskih prava. Manjine mogu i same svojim primjerom, čuvajući svoj nacionalni identitet i biće, kulturu i tradiciju, vjeru i jezik, a opet doprinoseći općem razvoju zajednice i aktivizmom u zajednici pouspiješiti bolje shvaćanje potreba i problema koje imaju. Međutim, ipak, na većini je da gradi tolerantno, demokratsko i društvo osjetljivo za potrebe manjinskih zajednica.

25-ta godišnjica je utemeljenja Zajedničkog vijeća općina. Što je ova institucija značila i što je donijela srpskoj nacionalnoj zajednici kroz te protekle godine ?

Zajedničko veće opština Vukovar (dalje ZVO), kao sui generis institucija nastala na osnovu međunarodnih akata i odluke Vlade RH  imala je, ali i dalje ima poseban značaj za srpsku zajednicu na području delovanja. ZVO usklađuje interese srpske zajednice na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, a pre svega vodi brigu o ostvarivanju ljudskih, građanskih i etničkih prava pripadnika srpske zajednice te brine o obrazovnoj i kulturnoj autonomiji Srba na ovom području što je i definisano aktima o osnivanju. Dakle, ZVO kao važan faktor u očuvanju obrazovnog, kulturnog, jezičkog, nacionalnog i verskog identiteta Srba na tom području sarađuje sa svim relevantnim institucijama, od lokalnog do državnog nivoa, od jedinica lokalne, regionalne samouprave, preko agencija, vladinih ureda, ministarstava do institucije predsednika države, kako bi se unapredio položaj i prava pripadnika srpske zajednice, promovisala prava svih nacionalnih manjina i stvorilo tolerantno okruženje koje ima pozitivan stav prema pravima manjinskih zajednica. Bez ZVO bilo bi teško očuvati stečena prava ostvarena u postupku mirne reintegracije, od zapošljavanja u prosveti i policiji do funkcionisanja, pre svega, vaspitnih i obrazovnih institucija i instituta koji doprinose očuvanju i unapređenju modela obrazovanja na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine.

OSTALI BROJNI PROBLEMI

Kakva su postignuća? Što su ostali najveći problemi?

Ostanak pripadnika srpske zajednice na ovom području u postupku mirne reintegracije te mirno rešenje spora nemerljiv je doprinos koji ima uticaj na celi region. Ipak ostalo je dosta pitanja da se reše u toku postupka reintegracije. Od tada je prošlo 25 godina ali su nerešeni problemi koji se tiču srpske zajednice i dalje brojni. Među njima se ističu registracija i regulisanje pravnog položaja ZVO, pitanje registracije škola koje pohađaju pripadnici srpske nacionalne manjine, pitanja iz sfere obrazovanja koja se tiču prava i položaja voditelja nastave, otvaranje novih usmerenja i očuvanje postojećih koja omogućuju obrazovanje po modelu A, kurikuluma za nacionalnu grupu predmeta po pitanju ugrađenih sadržajavažnihzanacionalnumanjinu, proporcionalnazastupljenost u školskim odborima, pitanja prevođenja udžbenika. Takođe, ne treba izostaviti i pitanja poput povrata penzija, statusna pitanja civilnih žrtava rata, zapošljavanja, pravne nesigurnosti pripadnika srpske zajednice, stambenog zbrinjavanja, administrativne diskriminacije te ostala pitanja koja narušavaju položaj pripadnika srpske zajednice.

Kako bi ocijenili aktualnu poziciju srpske nacionalne manjine na ovom području? Koliko uspijeva zaštiti i ostvariti svoja manjinska prava?

Pozicija pripadnika manjina se mora sagledati sanivoa vlasti. Nekadaje položaj po pitanju prava na lokalnom nivou nepovoljan, a na regionalnom i državnom zadovoljavajući. Međutim, s obzirom na veliki broj nerešenih problema pripadnika srpske zajednice ne možemo reći da je položaj zadovoljavajući. Zaštita manjinskih prava često zavisi od političkog potencijala na državnom nivou. Što je taj položaj bolji, veća je verovatnoća da će se i na lokalnom nivou sačuvati ostvarena prava, ali to nije uvek slučaj.

Koliko je i kako ZVO svojim aktivnostima pridonio prevladavanju postkonfliktnih odnosa, nastojanjima da se uspostave procesi povjerenja i suživota, jačanju tolerancije između manjine i većine ….?

ZVO realizacijom projekata i programa doprinosi očuvanju kulturnog, verskog, nacionalnog i jezičkog identiteta pripadnika srpske zajednice te upoznaje i ostale građane sa značajem i doprinosom Srba u razvoju lokalnih sredina i države. Organizuje programe koji imaju za cilj razumevanje postkonfliktnih procesa i potiču međusobno razumevanje i toleranciju na principu međusobnog poštovanja.

Kako uopće vidite osnovne probleme normalizacije odnosa ….Koji su najveći izazovi , koji najveći problemi , koja moguća rješenja ?

Često su problemi međunacionalnih odnosa vidljivi samo u medijima kada za to postoji potreba, a posebno pred, u toku i neposredno posle izbornih procesa. Zbog nedostatka kvalitetnih programa jednostavno je najpopularnije i najlakše zasnivati svoj program na antisrpskoj retorici te na taj način homogenizovati biračko telo.To rade svepolitičke opcije bez obzira na orijentaciju,i leve i desne. Srpski politički predstavnici su najčešće meta napada zbog svoje nacionalne i etničke pripadnosti. Dok se takva praksa u javnosti i medijima ne promeni i ne uspostavi govor međusobnog razumevanja i tolerancije prema drugačijima, neće se ništa bitno promeniti.

RAZUMJEVANJE POSTKONFLIKTINIH PROCESA

Kakvu bi pomoć, podršku u tim nastojanjima trebali? Kakvu bi ulogu trebali imati lokalne, regionalne, državne institucije u poticanju te normalizacije ?

Na ovom području se najviše vidi slabost društva prema drugačijima, pre svega zbog koncentracije pripadnika srpske zajednice na jednom prostoru te bi normalizacija društva trebala pre svega da krene provođenjem sveobuhvatne kampanje, kako na lokalnom tako i državnom nivou, koja bi doprinela senzibiliziranju javnosti za probleme manjina i manjinskih grupa uopšte. Znanje i obrazovanje je najbolji lek za normalizaciju odnosa. Milutin Milanković, Josif Runjanin, Marko Tajčević, Jovan Isailović Mlađi, Sava Šumanović, kao i brojni i slični Paunovići (Vukovar) u lokalnim sredinama najbolji su primer doprinosa Srba  ra zvoju društva i zajednice. Svi akteri društvenopolitičkog života treba sebi da postave pitanje koliko su doprineli da takvi primeri budu uzor mladima.

Vukovar (gdje je i vaše sjedište) je na neki način simbol neuspjeha gradnje mira , grad zarobljen politikom kao što će neki reći , grad podjela ( ne samo škola ) , grad najvećih demografskih gubitaka (kao što je pokazao zadnji popis), grad stalnih napetosti ( ne samo jezičnih ). Ima li rješenja ? Kako ih vi vidite ?

Čini mi se da sva ova vaša pitanja predstavljaju suštinu zablude o životu u Vukovaru. Prvo, u Vukovaru još uvek postoje političke opcije koje ne mogu prihvatiti da je mirna reintegracija uspešno provedena i da su Srbi ostali da žive na ovim prostorima u većem broju. Piter V. Galbrajt je prilikom posete Vukovaru istakao kako je mirovna misija uspela usprkos problemima koji su ostali nakon mirne reintegracije i to i iz jednog razloga, uspostavljen je mir tj. prestao je rat i sačuvani su ljudski životi. Osnovno pitanje je kako ljudi van Vukovara vide mir, da li ga vide tako što će se Srbi asimilovati i odustati od svojih prava? Najbolji primer je školstvo. Konstantno se nameće tema podela u gradu navodeći upravo primer škola, iako Srbi samo koriste prava koja koriste i ostali pripadnici nacionalnih manjina, Talijani, Mađari, Česi. Recite pripadnicima talijanske zajednice da podstiču podele u Istri tako što imaju registrovane škole kao što se to nameće Srbima u Vukovaru. Verujem da bi svi osetili oštricu političkog pera predstavnika talijaske manjine,ali i drugih pravdoljubivih aktera društvenog života. Zašto takav slučaj nije sa Srbima i zašto Srbe niko ne brani? Verujem da bi odgovor na to pitanje razrešio i sve ostale nedoumice vezane za normalizaciju odnosa te ponudio moguća rešenja. Mislim da je u periodu nakon mirne reintegracije život u Vukovaru bio dosta „normalniji“ iz prostog razloga što je postojala svest o težini procesa kroz koji se prošlo te političkoj odgovornosti ljudi koji su sve to proživeli.

ISTA PRAVA ZA SVE MANJINE

Prošle godine obilježili smo 20 godina donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Uza sve pohvale dosta se govori i o nužnosti nekih izmjena i njegove dogradnje. Kakvo je vaše mišljenje o tome i što bi eventualno i u tom Zakonu ali i u širem kontekstu manjinske politike eventualno trebalo mijenjati upravo iz perspektive manjih nacionalnih manjina?

U našem zakonodavstvu generalno nedostaje sankcija za neprovođenje i nepoštivanje zakona. Još uvek imamo problem sa neregistrovanim školama, dvojezičnim tablama na ulasku u opštine koje i do 98% čine Srbi, još uvek nema dvojezičnosti u opštinama gde je to predviđeno zakonom, prilikom izrade dvojezičnih osobnih iskaznica stranka mora deset puta reći da želi dvojezični dokument itd. Ono što je simptomatično za mentalitet ljudi na ovom prostoru jeste traženje rupe u zakonu. Bilo bi dobro da prvo počnemo primenjivati postojeće zakone i tumačiti ih u duhu dobre volje i namere.

Prošlo je i 10 godina od ulaska Hrvatske u EU. Koliko smo u tom novom okviru napredovali kada su u pitanju manjinska prava. Da li nam je to članstvo donijelo novu kvalitetu i perspektivu u zaštiti manjinskih prava? Da li smo to članstvo dobro iskoristili?

Na žalost od ulaska u EU, Hrvatska beleži pad manjinskih prava kada su u pitanju pripadnici srpske zajednice na ovim prostorima, a verujem i šire. Netrpeljivost prema manjinama, pogotovo srpskoj nacionalnoj manjini, javno zalaganje za smanjenje manjinskih prava i stav EU da se ne meša u interne stvari zemlje članice, dodatno pogoršava stanje prava pripadnika manjina. Na žalost, pripadnici srpske zajednice na ovom prostoru su razočarani ulaskom Hrvatske u EU u smislu ostvarivanja zagarantovanih prava pa i očuvanja već stečenih.

ULAZAK U EU NIJE ISPUNIO OČEKIVANJA

Postoji li dovoljna svijest o benefitima koje nacionalne manjine donose za bolje, efikasnije i produktivnije funkcioniranja hrvatskog društva? Kako te odnose i probleme mijenjati, kako razvijati kulturu tolerancije tako važnu i za manjine ali i za društvo u cjelini? Kako tome mogu doprinijeti i same nacionalne manjine?

Mislim da nacionalne manjine mogu samo svojim primerom, čuvajući svoj nacionalni identitet i biće, kulturu i tradiciju, veru i jezik, a opet doprinoseći sveopštem razvoju zajednice i aktivizmom u zajednici pospešiti bolje shvatanje potreba i problema koje imaju. Ipak, na većini je da gradi tolerantno, demokratsko i društvo osetljivo za potrebe manjinskih zajednica.

Na početku smo nove školske godine. Obrazovanje je važan činilac ostvarivanja manjinskih prava. Kakva je situacija na tom planu kada je u pitanju vaša nacionalna manjina ?

Početak ove školske godine karakteriše ukidanje stečenih prava Srba u srednjim školama. Radi se o voditeljima nastave na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu u srednjim školama u gradu Vukovaru. U osnovnim školama je taj problem nastao prethodnih godina i još uvek nije rešen. Funkcija voditelja nastave se poistovećuje sa voditeljem smene koji ima potpuno drugačija zaduženja, ulogu i funkciju u školi. Situaciju otežava nerazumevanje njihove uloge i sličnost naziva. Što se tiče upisa učenika u prve razrede osnovne škole, došlo je do manjeg pada, ali ako pratimo duže razdoblje vidljivo je da su uvek postojale određene oscilacije, kako uzlazne tako i silazne putanje.

Prošlo je nekoliko mjeseci od 6-ih po redu izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina , po mnogima jednog od ključnih instituta manjinske politike u hrvatskom društvu. Uglavnom je trebalo biti završeno i njihovo konstituiranje tih tijela i početak njihova novog radnog mandata. Kako ocjenjujete održane izbore. Očekujete li napredak u daljnjem funkcioniranju ovih važnih tijela manjinske samouprave ?

Izbori su prošli u okvirima koji su očekivani. Ponovo je prisutno medijsko ignorisanje manjinskih izbora i nezainteresovanost društva za manjinska pitanja, čak i organizacija koje se bave promocijom ljudskih prava. To je još jedna vrsta ponašanja koja doprinosi nerazumevanju i otežava normalizaciju odnosa većine i manjine. Samo funkcionisanje veća uveliko zavisi od raspoloženja političkih predstavnika jedinica lokalne i regionalne samouprave te njihovom osećaju za problematiku manjina. Najkritičnije je sa finansiranjem veća i osiguranjem osnovnih sredstava za rad. Primera radi, u Gradu Vukovaru imamo situaciju da Veće srpske nacionalne manjine usled promene u načinu finansiranja prima identična sredstva kao i manjinska veća ostalih manjina kojih ima značajno manje u udelu stanovništva. To bi se moglo usporediti sa sledećom situacijom. Zamislite da Grad Vukovar ima identičan budžet kao i Grad Ilok koji ima puno manje stanovnika. Koje projekte bi mogao da realizuje i da li bi mogao da zadovolji osnovne potrebe stanovnika?

Dakle, neka veća nemaju dovoljno sredstvava za zadovoljenje osnovnih potreba i realizaciju osnovnih programa pa je i njihovo funkcionisanje otežano. U nekim sredinama je zbog pada broja pripadnika manjina u udelu stanovništva izgubljeno pravo na veće ili predstavnika manjine što svakako utiče negativno na ostvarenje prava pa i realizaciju započetih projekata i programa, pogotovo onih koji nisu završeni do izbora.

POTREBAN SUVREMENIJI PRISTUP

Za svaku nacionalnu manjinu važna je ukorijenjenost i prenošenje nacionalnog identiteta i nacionalne kulturne tradicije na mlađe naraštaje ? Koliko vaša nacionalna manjina u tome uspijeva ? Kakav je interes među mladima ? Kako taj interes dodatno ojačati i razviti ?

Očuvanju nacionalnog kulturnog i verskog identiteta doprinose različite institucije i organizacije. Pored političkih institucija Srba koje u svom programu imajuočuvanjekulturnog,nacionalnogijezičkogidentitetaznačajnuuloguimaju i Srpska pravoslavna crkva, ustanove u kulturi, kulturno-umetnička društva i zavičajna udruženja, pa čak i sportski klubovi. Svi zajedno, svako u svom segmentu,auvelikom brojuslučajevaizajednokroz radsamladima,učenicima i decom u vrtićima podstiču roditelje na očuvanje tradicije, običaja, kulture i identiteta, a tome se uče i deca. ZVO u svom programu izdvaja oko 40% budžeta za programe koji su usmereni na obrazovanje, a drugi deo na očuvanje kulture, tradicije i običaja Srba na ovim prostorima. Kroz sistem školstva mladi su uključeni u sve programe te učestvuju u manifestacijama i prisustvuju predstavama i programima koji su im namenjeni. Modernim, savremenim temama sagledanim kroz manjinsku prizmu može se dodatno zainteresovati mlade da se uključe i aktiviraju u zajednici.

POBOLJŠATI UVIJETE MANJINSKE SAMOUPRAVE

Da li ZVO svojim radom , projektima i programima doprinosi boljem razumijevanju i prožimanju različitih kultura ? Obogaćuje li i kako i ukupnu hrvatsku kulturu , ali i druge aspekte društvenog života ? razvijaju li se ( ili se planiraju ) i neki zajednički projekti , programi …. ?

Programi poput izdavačke delatnosti, organizovanje naučnih skupova, tribina i okruglih stolova na temu unapređenja položaja i prava manjina doprinose očuvanju tradicije, razvoju kulture i unapređenju položaja pripadnika srpske zajednice, građana Republike Hrvatske. Sve manifetsacije koje organizuje ZVO doprinose unapređenju kulture, promociji različitosti i razvoju društvene svesti u Republici Hrvatskoj čiji sastavni deo su i pripadnici srpske zajednice.

Kakva je suradnja i potpora matice ? Postoje li neki projekti regionalne, prekogranične suradnje ?

Republika Srbija često nije bila u poziciji da pruži značajniju podršku pripadnicima srpske zajednice na ovim prostorima, ali na sreću ta se situacija promenila. Matična zemlja sada izdvaja značajnija sredstva za realizaciju različitih programa srpskih institucija i organizacija, od obrazovnih, kulturnih, medijskih do sportskih, a ovde posebno treba da se istakne i doprinos Pokrajinske Vlade AP Vojvodina. Svi tiprogramidoprinosepoboljšanjupoložaja pripadnika srpske nacionalne manjine na ovim prostorima i dodatno nas povezuju sa matičnom zemljom.

PODRŠKA MATICE

Da li ste uključeni u neke europske projekte i koliko su oni značajni ?

ZVO i opštine koje ga čine su provele nekoliko projekata koji se finansiraju iz evropskih fondova. Svi ti projekti su značajno doprineli poboljšanju položaja pripadnika srpske zajednice te ojačali infrastrukturu.

Na kraju kako vidite budućnost srpske nacionalne zajednice na vašem području , kako pak odnose s većinskom zajednicom ? Jeli realno očekivati punu normalizaciju, toleranciju , suživot ? Što tome u ovom momentu najviše može doprinijeti ?

Položaj srpske zajednice zavisi od velikog broja faktora, vanjskih i unutrašnjih, političkih, bezbednosnih, strateških i organizacionih. Svesni situacije u širem okruženju važno je istaći da je neophodno da se reše pitanja statusa, stambena pitanja, omogući zapošljavanje te sačuvaju stečena prava. Ekonomski razvoj, zapošljavanje i politike relaksirane srpskim pitanjem, ovde pre svega mislim na napuštanje politike antisrpske kampanje tokom izbornih procesa, može da doprinese poboljšanju odnosa sa većinskom zajednicom. Osuda nacionalnih izliva mržnje prema manjinama i angažman svih društveno odgovornih aktera u promociji tolerancije, poštovanja manjina i štetnom uticaju ksenofobije na društvo doprineće normalizaciji odnosa u Republici Hrvatskoj pa tako i na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema.

Autor  Stojan Obradović

Projekt „Izazovi i dileme unapređivanja manjinske politike u hrvatskom društvu„ realizira se uz financijsku podršku Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija