NACIONALNI PLAN JOŠ NIJE OSTVARIO NOVI KVALITATIVNI ISKORAK, ALI GA NADOPUNUJU VLADINI OPERATIVNI PROGRAMI

Siniša Senad Musić, potpredsjednik  Romske organizacije mladih Hrvatske i koordinator alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji kojega podupire Europska Komisija o ostvarivanju Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021.- 2027.

Pri izradi Nacionalnog plana za uključivanje Roma (2021.-2027.) i pratećeg Akcijskog plana za dvije godine (za 2021.i 2022.) taj strateški dokument je ocijenjen kao dobar. Imali smo poboljšanje u smislu da su istraženi i upotrebljeni bazični podaci, da su oblikovani instrumenti za mjerenje učinka te da su jasno definirani ciljevi. Međutim,  možemo zamijetiti da neki ciljevi koji su zacrtani nisu poduprijeti mjerama koje bi trebale dovesti do njihovog ostvarivanja. Npr. kada gledamo Romkinje, odnosno žene u romskoj nacionalnoj manjini, prepoznati su izazovi, postavljene su mjere koje bi trebali provoditi, ali ih Akcijski plan ne operacionalizira. Nema aktivnosti koje bi dovele do ostvarivanja željenih ciljeva pri zapošljavanju Romkinja, iako sam Nacionalni plan prepoznaje problem da Romkinje imaju znatno manje šansi na tržištu rada.

I onda dolazimo do ključne stvari kada je u pitanju Nacionalni plan za uključivanje Roma i prateći Akcijski plan za dvije godine. Naime, jako je malo mjera koje direktno targetiraju Rome, odnosno da se odnose isključivo na Rome. Da pojasnimo, ako uzmete u obzir obrazovanje, koje u mnogočemu pokazuje najbolje rezultate uključivanja Roma, onda taj sektor ima romske tergetirane mjere što znači da postoje stipendije isključivo za Rome, direktno Romima se daje besplatan vrtić, direktno Romima se daju besplatni učenički domovi itd., dok neka druga područja kao što su npr. zdravstvo ili zapošljavanje nemaju direktne romske targetirane mjere  već se radi o mjerama za Rome, ali u pravilu u sklopu mainstream mjera, glavnih mjera određene nacionalne politike. I onda kod takvog pristupa, kada su pojedine mjere dio redovitog, a ne posebnog financiranja Nacionalni plan ne daje poželjne i očekivane doprinose i rezultate.

Ako gledamo što se izmijenilo u ove dvije godine, od kada smo počeli provoditi Nacionalni plan, mislim da još nismo ostvarili novi kvalitativni iskorak kojega smo planirali i priželjkivali. Financiraju se stvari koje su se financirale i prije, a Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao svojevrsna ključna točka provođenja Nacionalnog plana nema potreban i odgovarajući utjecaj  na nadležne institucije, ministarstva itd. da ostvaruju ono što je planirano i što su dobili u zadatak. Na raspolaganju su samo neke „soft“ mjere pregovaranja i uvjeravanja, ali operativnih mjera da se pokrene nečija odgovornost i osigura realizacija kako bi doprinijeli zacrtanim ciljevima Nacionalnog plana za sada nema.

Dvogodišnji Akcijski plan dolazi kraju i treba vidjeti da li će novi Akcijski plan dati nešto novo. To bi mogli biti projekti u zapošljavanju i zdravstvu koji se financiraju iz socijalnih fondova EU i koji bi mogli donijeti neke promjenu. Međutim, projekti su za sada kratkoročni i pitanje je njihova daljnja održivosti.

Ipak, kada govorimo o Nacionalnom planu treba svakako spomenuti i Operativne programe Vlade RH za nacionalne manjine, gdje se Vlada obvezala za romsku nacionalnu manjinu ispuniti neke stvari i to se ispunjava iako imamo i ne razumijevanja oko nekih projekata. Tako se po medijima postavlja pitanje kako to sada romska udruga „Kali Sara„ gradi kulturno-sportski centar u Istri. Ali to je zapisano u tom Vladinom dokumentu i to se realizira i to je ono što je dobro. A da li su modaliteti  i nositelji te realizacije najsretnije postavljeni i odabrani to je drugo pitanje koje bi svakako trebalo raspraviti, ali ne u ovom kontekstu.

Autor: Stojan Obradović