POTENCIJALNE PROMJENE USTAVNOG ZAKON TREBAJU JAČATI MANJINSKA PRAVA ALI I DOPRINOSITI BOLJIM ODNOSIMA VEĆINE I MANJINE
Intervju : Aleksandar Tolnauer , predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH
Ima onih koji traže pokretanje procesa izmjena Ustavnog zakona s ciljem da se prava nacionalnih manjina ograniče i reduciraju posebno kada su npr. u pitanju saborski zastupnici nacionalnih manjina ali i uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na lokalnom nivou , jezična i obrazovna prava itd. No, postoji i drugi kut gledanja koji polazi od realne činjenice da je praksa u ovih 20 godina pokazala i neke nedostatke Ustavnog zakona i da bi to trebalo mijenjati kako bi on bolje funkcionirao a manjinska prava jačala Ali promjenama Ustavnog zakona u svakom slučaju treba pristupiti odgovorno i imati u vidu uvijek i činjenicu da se tim zakonom reguliraju manjinska prava ali i odnos većine i manjine te da zakon uvijek mora biti u obostranom interesu. Kada postignemo takvu svijest o odnosima većine i manjine mnogi će se problemi lakše rješavati a manjinska politika će ući u svoju novu, produktivnu , a ne samo zaštitnu, fazu.
– Ove godine navršava se 20 godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina , ključnog dokumenta koji je ne samo odredio ostvarivanje i razvoj manjinskih prava u Hrvatskoj nego u nekim aspektima bitno doprinio hrvatskom putu u EU . Osim prigodničarskih obilježavanja čega će sigurno biti da li su u planu i neke značajnije rasprave i analize o važnosti ovog zakona ali i dosezima i kvalitetama te problemima njegove primjene ?
Povodom dvadesete godišnjice usvajanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, temeljnog dokumenta za provođenje manjinske politike u Hrvatskoj Savjet za nacionalne manjine biti će jedan od suorganizatora velike međunarodne znanstvene konferencije „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ koja će se u početkom prosinca održati u Zagrebu. Znanstveni značaj konferencije pokazuje činjenica da su organizatori četiri Pravna fakulteta u Republici Hrvatskoj ( Sveučilišta u Zagrebu , Splitu , Rijeci i Osijeku ) a uz Savjet suorganizatori su i Ured potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Iako znanstveno koncipirana konferencija želi okupiti sve relevantne aktere za osmišljavanje i provedbu manjinske politike pa će upravo s tim ciljem na konferenciji očekuje sudjelovanje i predstavnika Hrvatskoga sabora i Vlade i Ustavnog suda , udruga vijeća nacionalnih manjina te predstavnika svih drugih institucija relevantni za zaštitu prava nacionalnih manjina. Ovom međunarodnom znanstvenom konferencijom želi se naglasiti važnost donošenja i provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Konferencijom se žele utvrditi dosadašnji dosezi manjinske politike ali i odgovoriti na specifična pitanja dosadašnjih nedostataka ali i daljnjeg razvoja manjinskih prava u hrvatskom društvu, postizanje kohezije te inkluzivnog i integracijskog modela manjinske politike, osiguravanje učinkovitog sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu, ali i uopće bolje implementacije i daljnje dogradnje sustava zaštitu prava nacionalnih manjina. No, konferencija će osim toga biti usmjerena i na usporednu perspektivu naspram niza izazova koje, uz ono hrvatsko, dijele i druga etnički raznolika demokratska društva, a posebna naglasak trebao bi biti stavljen i na obilježja provedbe Ustavnog zakona koja su značajna za hrvatski kontekst, posebno u pogledu potrebe izgradnje društvene i političke kulture koja bi poslužila amortiziranju ranjivosti nacionalnih manjina te jačanju njihova društvenog položaja.
- Kakva su očekivanja ?
Prije svega, međunarodna znanstvena konferencija „Prvih dvadeset godina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina“ mjesto je na kojima će se raspraviti usklađenost hrvatskog manjinskog zakonodavstva s odredbama relevantnih europskih pravnih instrumenata počev od Okvirne Konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina Vijeća Europe pa dalje. U tom kontekstu konferencija bi trebala pružiti detaljnu analizu provedba hrvatske manjinske politike te pripomoći u traženju najboljih rješenja za daljnji razvoj i dogradnju manjinske politike u hrvatskom društvu što treba shvatiti kao jedan permanentan proces a pojedine analize sigurno će biti i dragocjena pomoć za bolje djelovanje institucija koje provode manjinsku politiku Republike Hrvatske na svim nivoima od Vlade do lokalnih struktura vlasti što samo pokazuje i potvrđuje spremnost na nove iskorake i postignuća u ovom važnom segmentu naše državne i društvene politike .
MEĐUNARODNA KOMFERENCIJA U USTAVNOM ZAKONU
– Važnih zakona koji su regulirali položaj nacionalnih manjina u Hrvatskoj bilo je naravno i prije . Što se postiglo ovim zakonom i da li je i na koji način aktualni Ustavni zakon predstavljao novi kvalitativni iskorak kada je u pitanju položaj nacionalnih manjina u Hrvatskoj ?
Da , važno je istaći da povijest manjinskih prava u Hrvatskoj ne počinje Ustavnom zakonom koji je inače dobio visoke ocjene poštivanja europskih standarda zaštite manjine . Odmah na početku formiranja naše samostalne države bio je donesen vrlo kvalitetan Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ali nažalost zbog ratnih okolnosti i njihovih posljedica u kojem su dio konfliktnog polja bile i same nacionalne manjine odnosno neke od njih zakon faktički nikad nije ni saživio . Ratne okolnosti i ratne posljedice dugo su pritiskale, diskreditirale i marginalizirale manjinska prava u Hrvatskoj ali iz toga se konačno izašlo u procesu približavanja Hrvatske EU donošenjem jednog zaista europskog i visokokvalitetnog zakona koji danas bez sumnje stoji u vrhu europske manjinske legislative , Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji je usvojen u prosincu 2002. godine i čiju 20godišnjici ove godine i obilježavamo . Oblikovanje i usvajanje toga zakona bio je složen i zahtjevan proces s nizom problema , teškoća i prepreka ali na kraju se uspjelo postići jedan snažan i kvalitetan zakonski tekst koji je koji je već 20 godina osnova razvoja manjinske politike. Ta politika, naravno, u čitavom ovom razdoblju imala je svojih uspona i padova ali je Ustavnim zakonom trasiran jedan put koji je na nov i kvalitetan način pozicionirao nacionalne manjine u hrvatskom društvu i osigurao im jedan politički subjektivitet kojega više nije lako degradirati. A ozbiljnih pokušaja degradacije je bilo . I to posebno nakon ulaska Hrvatske u EU kada su eliminirani kontrolni mehanizmi i kada su neki ekstremistički krugovi posebno u vrijeme Orešković-Karamarkove vlade pokušali nametnuti pitanja ozbiljne redukcije manjinskih prava no uspješno smo se tome othrvali i sa sadašnjom Vladom počeli graditi jednu novu etapu uvažavanja i povjerenja što je manjinska prava ponovno vratilo u pozitivnu matricu hrvatske politike.
Kako bi onda kao čelni čovjek krovne manjinske udruge rezimirali ovih 20 godina ?
Distanca od 20 godina daje nam mogućnost objektivne procjene što je učinjeno i što je postignuto u sferi manjinske politike, a ja bih naglasio da su stvoreni uvjeti i mehanizmi kroz koje je probleme nacionalnih manjina moguće identificirati i rješavati demokratskim alatima koje je osigurao ovaj Zakon . Novi kvalitativan iskorak predstavlja bez sumnje činjenica da je Zakon omogućio i institucionalno osigurao ulazak nacionalnih manjina u javni politički i društveni život, a to znači da se danas u ključnim procesima odlučivanja više ne može zaobići ili iz toga procesa eliminirati i isključiti nacionalne manjine.
NOVA POZICIJA NACIONALNIH MANJINA
– Često naglašavamo kako imamo jedan od najboljih europskih pravnih okvira kada je u pitanju zaštita nacionalnih manjina . Međutim istovremeno isto tako vrlo često se ističe nezadovoljstvo primjenom tih zakona. Koji su glavni uzroci tome i kako postići efikasniju primjenu manjinskih zakona ?
Mnoge stvari koje su u vezi s nacionalnim manjinama pod posebnom su kritičkom lupom javnosti pa se tako npr. često vrlo kritički govori o maloj izlaznosti nacionalnih manjina na izborima iako imao i drugih izbora gdje ta izlaznost nije bitno veća . Tako i Ustavni zakon prati sudbinu i mnogih drugih zakona u Hrvatskoj , odnosno činjenicu da s primjenom mnogih zakona, blago rečeno, ne stojimo baš najbolje. Istina je, imamo problema s primjenom Ustavnog i drugih manjinskih zakona kao što imamo problema i s primjenom niza drugih zakona . Još uvijek izgrađujemo pravnu državu , ali mislim da napredujemo . Upravo stalno kritičko ukazivanje na manjkavu i nedostatnu implementaciju Ustavnog zakona koje dolaze i iz Savjeta za nacionalne manjine i od zastupnika nacionalnih manjina i od drugih nadležnih tijela i institucija podiže i njegovu učinkovitost . Naravno, s mnogim stvarima smo i dalje vrlo nezadovoljni , mnoge stvari idu presporo , ali idu . I na tome ćemo nastaviti raditi uz suradnju svih nadležnih institucija od Vlade pa dalje .
- Unatoč pozitivnim ocjenama Ustavnog zakona puno je i dobronamjernih kritika koje traže njegove izmjene i promjene upravo s ciljem podizanja njegove efikasnosti , bolje zaštite ali i daljnjeg unapređivanja manjinske politike. Razmišlja li se o tim promjenama , na što bi one bile u prvom redu fokusirane i da li su te promjene u nekom doglednom planu ?
E sada što se tiče potencijalnih promjena Ustavnog zakona tu ima više tendencija i frontova, da tako kažem . Ima onih koji traže pokretanje procesa izmjena Ustavnog zakona s ciljem da se prava nacionalnih manjina ograniče i reduciraju posebno kada su npr. u pitanju saborski zastupnici nacionalnih manjina ali i uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na lokalnom nivou , jezična i obrazovna prava itd . No, postoji i drugi kut gledanja koji polazi od realne činjenice da je praksa u ovih 20 godina pokazala i neke nedostatke Ustavnog zakona i da bi to trebalo mijenjati kako bi on bolje funkcionirao a manjinska prava jačala . Npr. smatra se kako je sazrelo vrijeme da se uloga i pozicija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina , tih važnih poluga ostvarivanja prava na lokalnom nivou ( a lokalni nivo je najvažniji nivo za kvalitetno ostvarivanje manjinskih prava ) ojačaju. Naime , smatra se kako bi njihove nadležnosti i funkcije koje su sada samo savjetodavnog karaktera trebalo jačati i mijenjati u pravcu ravnopravnog čimbenika u odlučivanju o pitanjima nacionalnih manjina u lokalnim sredinama . Isto tako npr. tamo gdje su manjine u većini u lokalnim sredinama nepotrebno je dodatno osnivati vijeća, trebalo bi osigurati efikasnije metode primjene određenih odredbi zakona itd. itd. Ali promjenama Ustavnog zakona u svakom slučaju treba pristupiti odgovorno i imati u vidu uvijek i činjenicu da se tim zakonom reguliraju manjinska prava ali i odnos većine i manjine te da zakon uvijek mora biti u obostranom interesu i doprinositi dobrobiti i razvoju i manjinske i većinske zajednice na nekom području . Ta svijest još nije dovoljno razvijena i usudio bih se tvrditi da kada postignemo takvu svijest o odnosima većine i manjine mnogi će se problemi lakše rješavati a manjinska politika će ući u svoju novu, produktivnu , a ne samo zaštitnu, fazu.
ODGOVORNO U PROMJENE
- U međuvremenu neki se pribojavaju da bi rezultati popisa stanovništva mogli možda i ugroziti neka manjinska prava ?
Još nemamo podatke o popisu stanovništva, ali sigurno je da će ti podaci determinirati i određena manjinska prava u nekim sredinama. Brojnost manjina sigurno će slijediti opći trend populacijskog pada, a možda će biti i izraženiji. Ali brojnost nije isključivi ključ manjinskih prava. Npr. ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina, njihovi kulturni programi i odluke o njima nisu brojčano determinirani već su determinirani njihovom kvalitetom . Ali brojnost jeste važan parametar zastupljenosti manjina u političkim tijelima i institucijama. No upravo takvi procesi traže i nova promišljanja manjinske politike koja neće biti brojčano determinirana. Zato smo u savjetu i otvorili pitanja različitih obrazaca i modela djelovanja, a posebno obrazac istih ili jednakih šansi . Taj obrazac je vrlo bitan i on proizlazi iz duha i intencije Ustavnog zakona ali se nedovoljno primjenjuje i na tome ćemo dalje inzistirati.
MANJINSKA PRAVA NISU SAMO BROJ
– Kako dalje razvijati koncept i ciljeve manjninske politike kako bi još bolje korespondirali sa stvarnim potrebama manjinskih zajednica i društva u cjeline ?
Etnička raznolikost je temeljno obilježje velikog broja zemalja i zato treba tražiti optimalne modele njihova upravljanja . Mi pokušavamo otvoriti i predložiti rješenja koja su na opću korist. Danas imamo za to dobre osnove – suradnju i razumijevanje Vlade. Provode se Operativni programi Vlade za nacionalne manjine, a to je važan prostor kvalitetne i uspješne integracije nacionalnih manjina . Upravljanje različitostima je u rukama većine, ali ta većina danas za to ima sve više razumijevanja što prije nije bio slučaj .Ono što mi trebamo dalje razvijati jeste participacija manjina u odlučivanju i to je onaj kriterij na kojem moramo raditi .A to nije samo zbog manjina nego i zbog vladavine prava u demokratskim društvima. Radi se o tome da odluke koje su usmjerene na te manjine ili na njih mogu utjecati, to su odluke od značaja i za cijelo društvo . Naime ako želite ostvarivati vladavinu prava ono u sebi mora sadržavati onaj najbitniji kriterij, a to je sudjelovanje svih slojeva društva u donošenju važnih društvenih odluka .I to je ono na čemu mi radimo i što predstavlja novi razvojni korak i doprinos manjinskoj politici. Nažalost živimo u vremenu koje obilježavaju zbivanja i procesi za koje smo mislili da su odavno prošli . Živimo u vremenu koje svojim kriznim obilježjima predstavlja podno tlo za pojave netrpeljivosti , rasizma ksenofobije , predrasuda i prema manjinama ali prema nekim drugim dijelovima društva . Zato pokušavamo na javnoj sceni uspostaviti princip da manjinska prava nisu ništa dodatno, već da su manjinska prava ono što manjine samo izjednačavaju sa svim ostalim građanima društva . Dakle, to nisu neke posebno pogodnosti , privilegije itd. kako to neki ovdje pokušavaju prikazati i što se onda pokušava instrumentalizirati od pojedinih struktura i time stvoriti jedna nepovoljna i za manjine opterećujuća atmosfera. . Zato težimo otvoriti nove prostore sagledavanja i rješavanja problema . Kao što je svojevremeno rekao Friedrich Schiller – stalna preispitivanja daju prava mjerila za ono što je je u jednom trenutku vladajuća zabluda prešutila ili čak krivotvorila.
Stojan Obradović