OBRAZOVNE TEME O NACIONALNIM MANJINAMA JAČAJU TOLERANCIJU I GRAĐANSKI AKTIVIZAM MLADIH
Intervju: Natalija Palčić, profesorica 4. splitske gimnazije „Marko Marulić“ i voditeljica Županijskog stručnog vijeća za Građanski odgoj i obrazovanje o pristupima temi nacionalnih manjina u obrazovnom sustavu
Moramo pokazati učenicima da u okruženju netrpeljivosti i netolerancije ne možemo graditi uspješnu zajednicu. Njima treba osvijestiti u čemu je štetnost takvih odnos i pristupa i tome služe naše obrazovni sadržaji o nacionalnim manjinama. Moramo razgovarati o tome , otvarati dijalog i kroz te dijaloge mlade ljude osvješćivati o važnosti tolerancije prema drugima i drugačijima jer uvijek postoji i mogućnost da vi u nekoj situaciji, prema nekim kriterijima postanete drugi i drugačiji i da trebate zaštitu. Moramo naučiti učenike da je biti drugi i drugačiji sastavni dio jednog normalnog društvenog života.
Na edukacijskom seminaru za predstavnike nacionalnih manjina koji su u Splitu ove jeseni organizirali Savjet za nacionalne manjine i vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jedna posebno intrigantna tema bilo je predavanje „ Nacionalne i etničke manjine u odgojno obrazovnom sustavu RH- primjer dobre prakse „ koji je održala Natalija Palčić, profesorica 4. splitske gimnazije „Marko Marulić“. Radi se o školi koja je inače uključena u program „ Škola ambasador Europskog parlamenta „ čiji je cilj jačanje svijesti o zajedničkim europskim vrijednostima pa se unutar s posebnom pažnjom obrađuju i teme nacionalnih i etničkih manjina. S profesoricom Palčić koja je ujedno i voditeljica Županijskog stručnog vijeća za Građanski odgoj i obrazovanje smo i razgovarali o tome kako ove vrlo osjetljive ali i važne teme mogu doprinijeti jačanju kulture tolerancije kod mladih te na toj osnovi potaknuti i njihov pozitivni građanski aktivizam.
– Nedavno ste na seminaru za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u Splitu govorili o temi „ Nacionalne i etničke manjine u odgojno obrazovnom sustavu RH – primjer dobre prakse „ . Kakvo mjesto i pristup nacionalne manjine imaju u obrazovnom sustavu RH ? Koliko se i kako tim temama posvećuje pažnje ? Da li otvaranje prostora za ta pitanja ovisi samo o dobroj volji nastavnika ( profesora ) ili su teme bar donekle zadane i obavezne ?
Drago mi je prije svega da je tema koja se bavi obrazovnim sadržajima i pristupima o nacionalnim manjinama dobila prostora na jednom edukativnom seminaru čija je šira tema nacionalne manjine . Nacionalne i etničke manjine u odgojno-obrazovnom sustavu RH zastupljene su sa više kurikuluma i gotovo svi društveni predmeti imaju tu temu bilo kao neku konkretnu tematsku jedinicu ili kao neku međupredmetnu temu, sadržaj koji se provlači kroz nekoliko različitih predmeta. To su sadržaji koji su prisutni u sociologiji, u predmetu Politika i gospodarstvo te kroz sadržaje građanskog odgoja i obrazovanja i te teme se kroz ove predmete provode i obrađuju teoretski ali i kroz razne projektne aktivnosti. Politika i gospodarstvo sadrži i jednu baš posebnu nastavnu jedinicu posvećenu nacionalnim i etničkim manjinama odnosno uređenju međuetničkih odnosa i to unutar cjeline Politički subjekti gdje se nastoji kod učenika ishoditi razumijevanje djelovanja različitih političkih subjekata s navođenjem primjera iz života zajednica pa ih onda zapravo potičemo da i nacionalne i etničke manjine kao politički subjekt pronađu u svojoj užoj zajednici, bilo lokalnoj ili regionalnoj, i prouče kako žive, kako rade i kakav značaj kao politički subjekti u toj društvenoj zajednici imaju
OSJETLJIVE TEME
– Što ove teme donose učenicima? Kako vaši učenici reagiraju na ove teme. Da li ih prihvaćaju, odbijaju … Koliko su zainteresirani? Kako ih motivirate? Za koje aspekte ove tematike pokazuju najviše interesa ?
Pa vrlo raznoliko. Jedan dio učenika doživljava sebe kao dio šire društvene skupine nacionalnih i etničkih manjina i imaju potrebu o tome progovoriti . Vrlo često kada dobiju neku priliku da naprave samostalni rad o toj temi rado se odazovu i transparentno iznose svoju pripadnost i aktivnost u nekoj manjinskoj zajednici . Pa čak i kada nisu direktno uključeni u neku manjinsku zajednicu, činjenica da poznaju neke ljude i osobe iz tih zajednica motivira ih da o njima pišu i prezentiraju ih i to je vrlo korisno i značajno za realizaciju naših tema . S druge strane pak, imamo i učenike koji imaju, da tako kažemo, jednu kritičnu distancu prema ovim temama pa pitaju zašto stalno naglašavamo te etničke manjine, postavljaju pitanja u stilu zar one nisu jednakopravni i punopravni članovi društva i građani unutar zajednice kao i svi ostali i zašto bi uopće imali neki posebni status ili neke posebna prava . To se osjeti posebno kada obrađujemo Ustav i zakone o pravima nacionalnih manjina i onda se zaustavimo na članku 15. jer je to tematika koja je i sastavni dio maturalnih ispita iz društvenih predmeta pa je nužno to posebno obraditi. Te teme onda dodatno motiviraju učenike i vrlo često imamo vrlo sadržajne razgovore, pa rekla bih i polemike i tada jedan dio učenika neka posebna prava koja su ustavno zajamčena nacionalnim manjinama zna doživjeti i negativno, odnosno smatraju da ih npr. pravo izbora vlastitih manjinskih zastupnika može staviti i u privilegiranu poziciju pa i otvoriti im prostor nekorektne političke trgovine. No naravno, značajan je i broj učenika koji na to gleda pozitivno, koji smatraju da je vrlo važno promicati ravnopravnost nacionalnih manjina pa i uz određene dodatna prava .
- Kako ste vi organizirali nastavne sadržaje ove tematike ? Što vas je uopće potaklo da se sustavnije u svom odgojno obrazovnom radu pozabavite pitanjima nacionalnih manjina ? Zašto mislite da je to važna tematika koja mora imati svoje mjesto u nastavnim sadržajima i nastavnom procesu?
Meni je vrlo važno da kroz nastavne sadržaje razvijamo snošljivost i razumijevanja za druge i drugačije. Mislim da je to jedini način i koncept koji nam omogućava kvalitetan i produktivan način života u zajednici i on mora funkcionirati unatoč toga što realno postoje i neki širi društveni sukobi interesa. S toga kod ovog, ja bih rekla donekle i posebno osjetljivog, pitanja , nastojimo staviti naglasak na neke projektne aktivnosti kroz koje učenici sami istražuju i sami dolaze do nekih zaključaka i onda ih prezentiraju svojim kolegama i oko toga vodimo raspravu . Dobra je stvar što imamo i tu međupredmetnu temu građanskog odgoja i obrazovanja pa onda kroz takav pristup imamo puno prostora ta takve sadržaje i aktivnosti . Uz to, naša je gimnazija , 4. splitska gimnazija „ Marko Marulić „ već više godina škola ambasador Europskog parlamenta i onda kao takva unutar svojih programa naglašava ove teme. Dakle, kroz neke europske smjernice i vrijednosti građenja snošljivosti u zajednici, o čemu kroz ove europske obrazovne programe treba razgovarati s učenicima, mi gradimo i razvijamo i teme nacionalnih manjina .
OSVIJESTITI VAŽNOST TOLERANCIJE
Neka istraživanja mladih u Hrvatskoj pokazuju i izraženu etničku distancu prema nekim nacionalnim skupinama . Dotičete li se tih problema i tema i kako učenici reagiraju ? Kakav je njihov stupanj tolerancije ? Ima li naznaka etničke netrpeljivosti ?
Nažalost moramo kazati da toga ima. Nema smisla probleme uljepšavati jer ih onda ne možemo rješavati . Mislim da te natruhe netrpeljivosti učenici nažalost prije svega donose iz svojih domova, iz svog kućnog odgoja, a djelom i iz ovog suvremenog načina življenja u kojemu je nažalost naglašena jedna izražena okrenutost sebi , zatvorenost … u kojem nema dovoljno vremena za druge , volje za druge , u kojoj nedostaje solidarnosti pa onda sve to drugo , sve to drugačije gotovo automatski postaje i neprihvatljivo i odbojno . No, to su barijere , otpori , predrasude koje moramo slamati i potiskivati . Moramo pokazati učenicima da u okruženju netrpeljivosti i netolerancije ne možemo graditi uspješnu zajednicu . Njima treba osvijestiti u čemu je štetnost takvih odnos i pristupa i tome služe naše obrazovni sadržaji o nacionalnim manjinama . Moramo razgovarati o tome , otvarati dijalog i kroz te dijaloge mlade ljude osvješćivati o važnosti tolerancije prema drugima i drugačijima jer uvijek postoji i mogućnost da vi u nekoj situaciji , prema nekim kriterijima postanete drugi i drugačiji i da trebate zaštitu . Moramo naučiti učenike da je biti drugi i drugačiji sastavni dio jednog normalnog društvenog života .
SADRŽAJI KOJI DOPRINOSE GRAĐANSKOM AKTIVIZMI MLADIH
– Da li ove teme potiču neki njihov društveni , politički , građanski aktivizam i na koji način se to eventualno očituje ? Jača li njihova tolerancija, interes za druge … ?
Mislim da je odgovor na takvo pitanje sigurno pozitivan . Nemamo sustavnih istraživanja ali mislim da stvari idu u tom pozitivnom aktivističkom pravcu. Moram reći da i kroz druge predmete i kurikulume u našoj školi nastojimo pronaći sadržaje koje učenike usmjeravaju prema toleranciji , društvenoj participaciji i građanskom aktivizmu, prema većem djelovanju mladih u njihovim lokalnim sredinama i zajednicama, prema razvijanju njihove solidarnosti i humanosti , pomoći i volontiranja za potrebite i ranjive skupine itd. . Nastojimo stalno poticati i organizirati takve projekte kao sastavni dio naših edukacija . Također kroz različite edukacijske sadržaje nastojimo približiti upravo tu tematiku drugih i drugačijih kako bi naši učenici razvili jedan normalan senzibilitet , mogućnosti prihvaćanja i komunikacije , uopće jednu pozitivnu svijet o tim vrijednostima i njihovom značaju za uspješno funkcioniranje društvene zajednice . Mnoge vrijednosti naših učenika naravno dolaze iz kućnog odgoja i mi ne želimo oko nekih pa i neprihvatljivih stavova stvarati i izazivati konfliktne odnose. Nasuprot toga mi organiziramo sadržaje , projekte i aktivnosti iz kojih učenici dobivaju priliku da sami dolaze do određenih informacija , sami stvaraju određeno kritičko mišljenje i za nas je izuzetno važno da na kraju tih edukativnih projekata i mi dobijemo informacije da su učenici djelom ili u cijelosti promijenili neke svoja stajališta ili usvojili saznanja koja im otvaraju neke druge poglede i perspektive. Nažalost , na početku našeg obrazovnog ciklusa mi se u pravilu suočavamo s jednom negativnom činjenicom, a to je da veliki broj naših učenika uopće ne zna da npr. u našem gradu postoje i djeluju neke nacionalne manjine i njihove udruge. Ali onda u našem daljnjem radu to mijenjamo u pozitivnom pravcu.
PREPOZNAVANJE MANJINSKOG BOGATSTVA
- Kako to mijenjate . Kakve projekte nudite ? Kako dalje tematiku nacionalnih manjina unapređivati u okviru obrazovnog sustava?
Pa evo zanimljivo je spomenuti da smo npr. upravo u okviru programa Škole ambasadora Europskog parlamenta organizirali tribinu „ Nacionalne i etničke manjine u našoj zajednici „ na koju smo pozvali predstavnike nacionalnih manjina da nam se predstave, čime se bave, što rade, koji su njihovi problemi u društvu . Imali su tada priliku i prikazat svoj kulturni identitete na način na koji god žele i tribina je bila na naše iznenađenje izuzetno posjećena. Učenici nisu imali obavezu doći, ali njihov odaziv je bio velik, a došli su i mnogi drugi građani . Velika dvorana naše gradske knjižnice „ Marko Marulić „ ne da je bila dupkom puna nego i premala da primi sve zainteresirane . Bošnjaci su tom prilikom npr. izveli nekoliko sevdaha koji su naprosto „ zapalili „ prisutne, a izuzetan interes izazvao je i recital talijanke poezije koju su priredili članovi Zajednice Talijana grada Splita . Mnogi naši učenici tada su otkrili vrijednost tih kulturnih baština nacionalnih manjina koji su njima bliski , koje žele dijeliti i u njima uživati . Mislim da je važno da se i same nacionalne manjine odnosno njihova društva i organizacije u većoj mjeri otvore prema građanima . Imaju što pružiti , imaju što pokazati i uvjereni smo da će naići na veliki interes. Dapače , kada dođe do takvih susreta i manifestacija i učenici i ostali građani brzo shvaćaju da je imati manjine u svom neposrednom okruženju bogatstvo i blagodat, a ne neki problem . …Manjine mogu puno pruziti i svojim programima I svojim vezama s matičnim zemljama. Pomenuto talijansko društvo npr. već godinama organizira besplatne tećajeve talijnskog jezika a građanima je na raspolaganje stavljena i vrlo bogata bibljoteka talijanske književnosti. I to govori o otvorenosti i kulrturološkom bogatstvu koje manjine nose jednom društvu.
- Što na osnovu vaših dosadašnjih iskustava smatrate značajnim i nužnim za daljnje unapređenje rada na razvoju društvenog , političkog i građanskog aktivizma mladih i naravno njihove tolerancije?
Uvijek postoji jedna kritička masa mladih koja se spremna aktivirati u društvenoj zajednici i koja je spremna povući druge. Ali da bi u tome uspjeli potrebno je kroz nastavne sadržaje kroz nastavne oblike u školi gdje oni provode puno vremena na tome raditi i kontinuirano ih poticati i motivirati da budu dio te zajednice jer su nesamo što tu žive i rade već su na neki naćin i dužni pridonositi kvaliteti te zajednice a najviše mogu tome doprinijeti svojim angažćmanom i svojhim tolerantnim stavom prema ostalim članovima zajednice.
Pripremio: Stojan Obradović