SVAKA NACIONALNA MANJINA MOŽE REALIZIRATI ODGOVARAJUĆI OBLIK OBRAZOVANJA NA SVOM JEZIKU I PISMU

Intervju: Nandor Čapo, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine Ministarstva znanosti i obrazovanja 

Hrvatska je jedna od rijetkih država koja izvođenje nastave nacionalnih manjina regulira posebnim zakonom, a postojeća tri modela nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina u potpunosti pružaju adekvatna rješenje i mogućnosti nastave na materinskom jeziku prema brojnosti i interesima određene nacionalne manjine. Trenutno se radi i na novom Nacionalnom planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja za razdoblje 2021. – 2027. godina, a koji uključuje i izradu značajnih kurikuluma za još potpunije i kvalitetnije zadovoljavanje obrazovnih potreba nacionalnih manjina .  

Kako se u ovom momentu realizira obrazovanje nacionalnih manjina – koliko je učenika iz redova nacionalnih manjina obuhvaćeno modelom A, koliko B i koliko modelom C i kako to izgleda po nacionalnim manjinama?

Nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina je sastavni dio odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj stoga se realizira temeljem općeg zakona i podzakonskih akata koji su trenutno na snazi kao i temeljem posebnog zakona o odgoju i obrazovanju pripadnika nacionalnih manjina. Hrvatska je jedna od rijetkih država koja izvođenje nastave nacionalnih manjina regulira posebnim zakonom, a svakako treba istaknuti da svi propisi koji se odnose na odgoj i obrazovanje u odgovarajućem dijelu sadrže regulativu (u posebnim člancima) koja se odnosi na specifičnosti obrazovanja nacionalnih manjina.

Zadnji sistematizirani i obrađeni podaci s kojima raspolažemo se odnose na 2020./2021. školsku godinu, a koji su prikupljani i obrađeni za potrebe izrade Izvješća o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske. Prema navedenome u školskoj godini 2020./2021. upisano je 10.219 učenika/djece od vrtića do srednje škole u 263 odgojno-obrazovne ustanove.

Osnovnoškolskim odgojem i obrazovanjem na jeziku i pismu nacionalnih manjina u svim modelima obrazovanja (A, B i C) obuhvaćeno je ukupno 6.841 učenika. Modelom A bilo je obuhvaćeno u 4 županije ukupno 3.579 učenika, u 58 osnovnih škola, 310 razrednih odjela. Od toga je nastavu pohađalo 289 učenika na češkom, 138 učenika na mađarskom, 1.495 učenika na srpskom i 1.657 učenika na talijanskom jeziku. Modelom B bilo je obuhvaćeno u 2 županije 62 učenika: 52 učenika na mađarskom i 10 na srpskom jeziku. Modelom C u 18 županija i 138 osnovnih škola bilo je obuhvaćeno ukupno 3.200 učenika i to: 167 učenika na albanskom jeziku, 83 učenika na bosanskom jeziku, 401 učenika na češkom, 96 učenika na hebrejskom, 524 učenika na mađarskom, 72 učenika na makedonskom, 240 učenika na njemačkom, 31 učenika na poljskom, 75 učenika na rusinskom, 256 učenika na ruskom, 410 učenika na slovačkom, 141 učenika na slovenskom, 641 učenika na srpskom jeziku i 63 učenika na ukrajinskom jeziku.

Na početku 2020./2021. školske godine srednjoškolskim obrazovanjem na jeziku i pismu nacionalnih  manjina u svim modelima (A, B i C) bilo je obuhvaćeno ukupno 1.374 učenika u 33 srednje škole, u 181 razrednom odjelu/skupini. Modelom A u 5 županija i 11 srednjih škola bilo je obuhvaćeno ukupno 1.078 učenika, od toga 27 učenika na mađarskom, 523 učenika na srpskom i 528 učenika na talijanskom jeziku. Modelom B u jednoj županiji i jednoj srednjoj školi bilo je tijekom 2020./2021. školske godine obuhvaćeno 11 učenika na češkom jeziku. Modelom C u  pet (5) županija i 21 srednjoj školi bilo je obuhvaćeno ukupno 285 učenika, od toga: 13 učenika na albanskom, 17 učenika na bosanskom, 48 učenika na češkom, 19 učenika na mađarskom, 25 učenika na makedonskom, 23 učenika na ruskom jeziku, 13 učenika na slovačkom, 80 učenika na slovenskom, 33 učenika na srpskom i 14 učenika na talijanskom jeziku.

OBRAZOVNI MODELI KOJI ZADOVOLJAVAJU POTREBE

Da li se brojnost učenika koji pohađaju ove modele nastave povećava ili opada ( ili se u nekim modelima povećava a u drugim opada ) ? Da li sustav zadovoljava nivo interesa koji je među pripadnicima nacionalnih manjina prisutan za ove modele obrazovanja?

Samostalni sektor za nacionalne manjine, a sada Uprava, Ministarstva znanosti i obrazovanja je 2019. godine izradilo analizu stanja na području odgoja i obrazovanja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj na temelju raspoloživih višegodišnjih podataka. Spomenuta se analiza može pronaći na mrežnim stranicama mzo.gov.hr na poveznici:https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Obrazovanje/NacionalneManjine//Analiza%20-%20Stanje%20na%20podrucju%20odgoja%20i%20obrazovanja%20na%20jeziku%20i%20pismu%20nacionalnih%20manjina%20u%20RH%20-%202018-2019.pdf.

Analiza je pokazala da ukupan broj učenika u svim modelima stagnira ali kada se trendovi promatraju odvojeno po modelima ili jezicima nacionalnih manjina uočavamo razlike. Dok se broj učenika povećava u modelu C i zbog uvođenja novih jezika kao i povećanja broja škola gdje se navedeni model izvodi, u modelima A i B broj učenika opada. Gledajući pak prema jezicima nacionalnih manjina možemo reći da u modelu A broj učenika u osnovnim školama na mađarskom i srpskom jeziku konstantno opada, kod češkog jezika stagnira, a kod talijanskog primjećujemo periodične izmjena padova i rasta. U srednjoj školi u modelu A možemo vidjeti konstantan pad u nastavi na mađarskom i srpskom jeziku, početni pad na početku promatranog razdoblja, a u zadnjem vremenskom razdoblju stabilizaciju broja učenika koji nastavu pohađaju na talijanskom materinskom jeziku.

Postojeća tri modela nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina u potpunosti pruža adekvatno rješenje i mogućnosti nastave na materinskom jeziku već prema mogućnostima, brojnosti i interesima određene nacionalne manjina na nekom od geografskih područja Republike Hrvatske. Naime, kada brojnost i kadrovski uvjeti pa i interes određenje nacionalne zajednice omogućuje uvođenje nastave prema modelima A i/ili B tada se to i omogući, a kada su pripadnici nacionalne manjine na nekom području malobrojniji i raspršeniji mogu se koristiti pravom za uvođenjem nastave prema modelu C koja podrazumijeva pohađanje od 2 do 5 sati jezika i kulture pripadnika nacionalne manjine u školama u kojima je nastava na hrvatskom jeziku.

Koji su najizraženiji problemi po pojedinim modelima ? Kakva je situacija s nastavnim materijalima, nastavnim osobljem … ? Da li predstavnici nacionalnih manjina imaju nekih dodatnih zahtjeva za bolju organizaciju nastavnih aktivnosti?

Prije bih po ovom pitanju probleme preformulirao u izazove. Naravno, ima ih. Živimo u izrazito turbulentnim vremenima, oko nas se svijet vrlo brzo mijenja, a uslijed utjecaja raznih događaja svjetskih razmjera kao što je i ova pandemija često moramo brzo reagirati i intervenirati. Kako se broj učenika smanjuje na nacionalnoj razini takva je tendencija i u manjinskom obrazovanju, nerijetko je izazov formirati razredni odjel od malobrojnih zainteresiranih učenika. Drugi je izazov pronaći učitelja/nastavnika odgovarajućeg kadra, a koji na razini materinskog jezika govori jezik nacionalne manjine.

Udžbenici, radne bilježnice i ostali obrazovni materijali, ako se isti prevode, razumljivo kasne jer se udžbenici prvo izrađuju na hrvatskom jeziku, nastavnici u dogovoru s manjinskim izdavačima odabiru najprikladnije pa tek tada može započeti proces prevođenja, a prevođenje je vremenski zahtjevan i dugotrajan. Ministarstvo sufinancira prevođenje kao i izradu autorskih udžbenika, prvenstveno s ciljem osiguranja nastavnih materijala na jeziku i pismu nacionalnih manjina u nastavi na materinskom jeziku, a drugo radi osiguranja jednake cijene kao što je cijena udžbenika na hrvatskom jeziku budući da prevođenje, lektoriranje, mala naklada i sve one radnje koje su obuhvaćene ovim poslom nerijetko udvostručuju cijenu udžbenika na manjinskom jeziku.

DALJNJI RAD NA RAZVOJU SUSTAVA MANJINSKOG OBRAZOVANJA

Kakva je uopće suradnja predstavnika i institucija nacionalnih manjina i Uprave za nacionalne manjine MZO?

Nas je Vlada Republike Hrvatske ustrojila upravo zbog vođenja poslova koji su u službi što boljeg i kvalitetnijeg odvijanja nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina, može se reći da smo zbog takvih institucija ovdje u okvirima zakona i podzakonskih akata. Uprava za nacionalne manjine je u kontinuiranom kontaktu sa školama, kao i sa savjetnicima AZOO-a ( Agencija za odgoj i obrazovanje )  koji su zaduženi za nastavu na materinskom jeziku i u bilo koje vrijeme prema potrebi interveniramo, dogovaramo i pronalazimo adekvatna rješenja za poboljšanje procesa odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina.

Da li sve nacionalne manjine koje to žele mogu ostvariti bar obrazovane po C modelu ? Da li su za njih izrađeni kurikulumi, osiguran nastavni materijal , imali li odgovarajućeg nastavnog kadra?

Bilo koja nacionalna manjina priznata Ustavom Republike Hrvatske može tražiti obrazovanje, kako ste naveli, barem prema modelu C. Potrebno je osigurati dovoljan broj učenika pripadnika nacionalne manjine, inicijativu obično daje neka od udruga ili bilo koja asocijacija predmetne nacionalne manjine u dogovoru sa školom. Škola tada od nas zatraži suglasnost. I naravno, potrebno je osigurati i odgovarajući nastavni kadar.

Kurikulumi su izrađeni u prethodnom razdoblju prvenstveno za one jezike nacionalnih manjina koji imaju obrazovni model A i B ili su imali te modele u prošlosti. Tako se izrađeni kurikulumi za srpski jezik i ćirilično pismo prema modelima A i C, za češki jezik prema modelima A i C, za mađarski jezik prema modelima A i C, za talijanski jezika modela A, slovački jezik modela C i za romsku nacionalnu manjinu modela C. Sve ostale manjine koje imaju nastavu prema modelu c do izrade kurikuluma rade temeljem plana i programa verificiranog od strane AZOO-a i odobrenog od strane Ministarstva. U ovom trenutku 16 nacionalnih manjina ima obrazovanje u formalnom obrazovnom sustavu prema nekom od modela (A, B i C). Od njih 11 nema za sada izrađen kurikulum već rade prema spomenutom planu i programu. U ovom je trenutku u tijeku izrada Nacionalnog plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja za razdoblje od 2021. do 2027. godine gdje smo predložili aktivnosti usmjerene ka izradi preostalih kurikuluma, kao i izradu razlikovnih kurikuluma u nastavi modela A za povijest, geografiju, likovnu i glazbenu kulturu i prirodu i društvo.

Što se nastavnih materijala tiče, Ministarstvo ih ne izrađuje već sufinancira njihovu izradu, a prema Zakonu o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu za potrebe nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina mogu se uz adekvatnu proceduru uvesti i iz zemlje matičnog naroda ili ih izraditi kao autorske udžbenike.

POSEBNA  BRIGA ZA ROMSKU NACIONALNU MANJINU

Kakva je situacija s obrazovanjem romske nacionalne manjine ? Kakvi su tu problemi i kako se rješavaju ? Da li zaživio kurikulum njegovanja jezika i kulture romske nacionalne manjine ? Kako se realizira i kakav je interes?

Kod romske nacionalne manjine su izazovi drugačiji u odnosu na druge manjine. Učenici u ovom slučaju prvenstveno pohađaju nastavu u redovitim školama na hrvatskom nastavnom jeziku i kod njih su naše aktivnosti usmjerene prema osiguranju jednakih uvjeta i u osiguranju što veće uključenosti i pripremljenosti za nesmetano pohađanje nastave. U tu svrhu sufinanciramo roditeljski udio u cijeni koštanja predškolskog odgoja s ciljem što veće uključenosti djece romske manjine u vrtićke programe. Podaci koje prikupljamo od škola kao i u razgovorima s nastavnicima koji rade u školama s većim brojem romskih učenika govore o postizanju boljih rezultata učenja kao i socijalizacije kod djece koja su bila uključena u predškolske programe.

Osim toga osiguravamo sredstva za predškolu, izlete, školu u prirodi. U programu stipendiranja srednjoškolskih učenika romske nacionalnosti kao i plaćanjem troškova smještaja u učeničke domove nastojimo zadržati što veći broj Roma u srednjoškolskom obrazovanju. Kao mjeru protiv ranog napuštanja školovanja osiguravamo sredstva za one učenike koji završe srednjoškolsko obrazovanje. Analizom podataka koje Ministarstvo prikuplja već više od deset godina, vidljivo je da u odnosu na nacionalnu razinu gdje skoro svi učenici koji završe osmi razred osnovne škole upisuju srednju školu, kod romske zajednice se taj odnos kreće negdje oko 70-75%, a do kraja prvog razreda se taj broj uslijed napuštanja školovanja ili ponavljanja razreda dodatno smanjuje do ispod 50%. Promatrajući gore navedeni odnos završenosti osmog razreda i broja romske djece koja ostaju do kraja srednjoškolskog školovanja možemo reći da je taj odnos samo 30-35%.

Stipendije i smještaj u studentske domove osiguramo i studentima romske manjine.,

Suglasnost za izvođenje nastave Jezika i kulture romske nacionalne manjine (Model C) je do sada zatražila jedna škola, OŠ Jagodnjak. Postojali su upiti i s područja Međimurske županije no do sada zahtjev nismo zaprimili. Jedan od izazova je pronaći adekvatni kadar.

Vlada RH je do sada u dva navrata donosila Operativne programe za nacionalne manjine ( 2017.-2020. i 2020.-2024) koji su između ostaloga usmjereni i na ostvarivanje i unapređivanje prava na odgoj i obrazovanje nacionalnih manjina. Koja su postignuća , gdje se i u čemu napredovalo?

Operativne programe nacionalnih manjina smatramo izuzetno važnima u ostvarivanju prava nacionalnih manjina ne samo na području odgoja i obrazovanja, već u širem kontekstu. Takvi su nam dokumenti pored zakonskih i podzakonskih akata glavna podloga za naš rad u Upravi i prema mogućnostima i u dogovoru s predstavnicima nacionalnih manjina nastojimo u što većoj mjeri realizirati. U tu svrhu, a i na temelju postojeće obveze, periodično i redovito izvješćujemo o realizaciji prema Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a oni pak sastavljaju objedinjeno izvješće o kojemu se raspravlja i na saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Veći dio prethodnih aktivnosti smo uspjeli ostvariti, a dio je pored novih, prenesen u novi Operativni program. Kontinuirano radimo na realizaciji zacrtanih obveza i već smo poduzeli znatne napore ka ostvarivanju ciljeva iz novog dokumenta.

ZNAČAJ OPERATIVNIH PROGRAMI  VLADE

Pandemija je nažalost pogodila sve segmente društva, a na izvjestan način posebno sektor obrazovanja ? Kako se to odrazilo na obrazovanje nacionalnih manjina i koliko se uspjelo riješiti te probleme?

Škole koje izvode programe na jeziku i pismu nacionalnih manjina su promptno, kao sve ostale škole u Hrvatskoj, uspješno primijenile sve metode i alate u vrlo kratkom vremenu koje su osigurale izvođenje nastave putem digitalne tehnologije na daljinu. Danas u doba Interneta su nastavnicima bila na raspolaganju i digitalni materijali u obrazovnim sustavima zemalja matičnih narod. Pokrenuli smo platformu gdje su nam učitelji/nastavnici slali materijale koje su sami izrađivali, a pokrenuli smo i YouTube kanal pod nazivom „Nastavni sadržaji“ koji je još uvijek dostupan. Osim toga, one manjine koje su imale određenu razinu vlastitog kapaciteta, snimali su nastavu i emitirali je putem lokalne televizije (talijanska manjina putem TV Nove u Istri). Prošle školske godine se srpska i češka manjina uključila u izradu video materijala za potrebe i-Nastave, a program se nastavlja i u ovoj školskoj godini.

Upute Ministarstva koje su izrađene za potrebe izvođenja nastave se primjenjuju i u školama na materinskom jeziku nacionalnih manjina, a od ove školske godine, što je primarni cilj Ministarstva, nastava se počela izvoditi u cijelosti licem u lice, naravno uz adekvatnu prilagodbu već prama epidemiološkim uvjetima u određenoj školi ili razrednom odjelu.

Poznat je problem podijeljenih škola na vukovarskom području. Bilo je i inicijativa o određenim modelima za prevladavane toga stanja odnosno nuđenja nekih alternativnih ili paralelnih rješenja ali bez nekih značajnijih rezultata. Radi li se  sada nešto na tim pitanjima i da li je eventualno u to uključeno i MZO?

Pripadnici nacionalnih manjina prema zakonu imaju pravo na odgoj i obrazovanje na svom materinskom jeziku prema svom vlastitom izboru. Pohađanje takve nastave je na temelju dobrovoljne i samostalne odluke roditelja. Na vukovarskom području srpska nacionalna manjina pohađa nastavu u školama koje su redovite škole na hrvatskom jeziku u posebnim razrednim odjelima na srpskom nastavnom jeziku i ćiriličnom pismu. Dakle, istu školu pohađaju i učenici koji nastavu slušaju na hrvatskom i učenici koji nastavu slušaju na srpskom jeziku. Podijeljenost je samo uvjetna, za vrijeme izvođenja nastave jer se organizacijski drugačije ne može riješiti. Svakako treba istaknuti da je zajedništvo u takvim školama potrebo jačati različitim aktivnostima u kurikulumu škole, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Treba razmisliti i o organizaciji nastave na način da u istoj smjeni budu i učenici koji nastavu prate na hrvatskom jeziku i oni koji prate na srpskom jeziku.

Mi u Ministarstvu do danas od osnivača, Grada Vukovara, nismo zaprimili prijedlog bilo kakvog rješenja ili njihova viđenja ovog pitanja.

Sa strane predstavnika srpske nacionalne manjine česte su bile primjedbe u vezi registracije škola odnosno prijenosa osnivačkih prava. Da li se ta pitanja rješavaju odnosno kako napreduju? 

Prema Članku 96. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi osnivač je dužan prenijeti osnivačka prava. Ministarstvo je 2019. godine prema Vukovarsko-srijemskoj županiji poslalo preporuku o stavljanju navedene teme na dnevni red.

Na čemu je u ovom momentu posebno angažirana vaša Uprava i da li radite na nekim posebnim projektima daljnjeg unapređivanja odgoja i obrazovanja nacionalnih manjina? 

Pažnja nam je uvije usmjerena prema više ciljeva: nastavlja se rad na prevođenju udžbenika, prikupljamo prijave za stipendije Roma učenika srednjih škola i studenata, sudjelujemo u izradama prijedloga zakona i pravilnika, tu je i rad na Nacionalnom planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja.

Teško je izdvojiti bilo što u našem radu, nama je sve ono što radimo za dobrobit i unapređenje odgoja i obrazovanja u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina izuzetno važno. Mislim da je to područje koje je osjetljivo i na najmanju promjenu u okruženju stoga uvijek nastojim i svaku sitnicu popratiti analitički, pažljivo i s određenom dozom opreza.

Pripremio Stojan Obradović