IDEMO PREMA EUROPSKOM ZAKONU O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA
Intervju: Renata Trischler, potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine RH u prethodnom mandatu i koordinatorica za njemačku nacionalnu manjinu u FUEN-u
IDEMO PREMA EUROPSKOM ZAKONU O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA
Zadaća Federalne unije nacionalnih manjina (FUEN-a) kao krovne organizacije nacionalnih manjina u Europi jest zastupanje interesa svih nacionalnih manjina koje su kroz svoje udruge članice ove najstarije europske organizacije za zaštitu prava nacionalnih manjina. Trenutačno FUEN broji 105 članskih organizacija iz 35 europskih država. Iz Hrvatske, članice FUEN-a su organizacije njemačke , češke, mađarske i srpske nacionalne manjine. Ali interes za članstvo u FUEN-u sve više jača, pa raste broj članskih organizacija koje svoje povjerenje za zastupanje pred europskim institucijama, ali i institucijama vlastitih država daju FUEN-u. A jedna od najznačajnijih FUENovih aktivnosti u ovom momentu jeste borba u institucijama EU za zakonsko reguliranje svih područja manjinske zaštite koje uključuju mjere u područjima obrazovanja, kulture, jezičnih prava, javne uprave, regionalnih fondova, medija, zasebno odredbe za zaštitu prava Roma, državne pomoći i pitanja u svezi manjina bez matične države. na način kako je to bilo predloženo u poznatoj inicijativi “Minority SafePack ” .
– Nakon vašeg mandata u savjetu za nacionalne manjine RH gdje ste bili jedan od potpredsjednika te krovne institucije manjinske politike u Hrvatskoj angažirali ste se profesionalno u Federalnoj uniji nacionalnih manjina (FUEN ) gdje ste i prije predstavljali njemačku manjinu u Hrvatskoj. Što je sadržaj vašeg novog angažmana , ne čamu radite , koje projekte provodite ?
Opseg mojih zadataka u FUEN-u je prilično šarolik, no svakako je najveći naglasak mojih aktivnosti vezan uz koordinaciju Radne zajednice njemačkih manjina (AGDM) koja je neformalno, ali vrlo kompaktno tijelo unutar FUEN-a i koja okuplja predstavnike njemačkih manjina iz 21 države Europe i središnje Azije. Naši su članovi krovne organizacije njemačkih manjina iz Danske, s Baltika (Litva, Latvija i Estonija), Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Slovenije, Italije, Hrvatske, Srbije, Rumunjske, Ukrajine, Ruske Federacije, Moldavije, Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Armenije i Gruzije. Radna zajednica njemačkih manjina postoji od 1991. godine, a od 2015. godine ima i koordinacijski ured u Berlinu. Uz zadatke vezane uz koordinaciju Radne zajednice njemačkih manjina, od nedavno sam kao projekt managerica zadužena i za ustrojavanje drugih radnih skupina unutar FUEN-a. Naime, osim Radne zajednice njemačkih manjina, u FUEN-u već dugo djeluje i Radna zajednica slavenskih manjina, potom od nedavno Radna zajednica manjina bez matične države, Radna zajednica turski govorećih manjina te jedna posebna radna skupina „Obrazovanje“. Moj je zadatak kolegama koordinatorima svih tih zajednica i skupina pomoći usustaviti rad i funkcioniranje njihovih radnih zajednica po principu po kojemu već godinama uspješno djeluje naša AGDM, Radna zajednica njemačkih manjina.
VAŽNA EUROPSKA INSTITUCIJA U ZASTUPANJU MANJINSKIH INTERESA
– Što FUEN konkretno donosi njemačkim nacionalnim manjinama u europskim državama? Posebno , kakav je utjecaj i rezultati kada je u pitanju njemačka nacionalna manjina u Hrvatskoj?
Zadaća FUEN-a, kao krovne organizacije nacionalnih manjina u Europi jest zastupanje interesa svih nacionalnih manjina koje su kroz svoje udruge članice ove najstarije europske organizacije za zaštitu prava nacionalnih manjina. FUEN je, naime osnovan 1949. godine u Parizu i evo već više od 70 godina uspješno na europskoj, na nacionalnim, ali i na regionalnim razinama u svim dijelovima Europe pa i šire djeluje kao lobistička organizacija s ciljem stjecanja i očuvanja prava europskih manjina na vlastiti jezik, kulturu, tradiciju, obrazovanje i samoorganiziranje. Njemačke manjine koje su i među najbrojnijim članicama FUEN-a svojim angažmanom u Radnoj zajednici njemačkih manjina ostvaruju uspješan politički dijalog s Njemačkom i njezinim institucijama, od Vlade pa sve do pojedinih ministarstava i njemačkog parlamenta. Kroz angažman u samom FUEN-u, njemačke manjine u mogućnosti su ostvariti i dijalog s europskim institucijama, ali i drugim državama u kojima žive njemačke manjine i često, političkim putem utjecati na odluke koje su katkada od silne važnosti upravo za te njemačke manjine. Primjerice, FUEN se već godinama putem različitih političkih kanala jasno i glasno zalaže za ustavno priznanje njemačke manjine u Sloveniji, gdje njemačka manjina još uvijek nije politički priznata. FUEN redovito apelira vladama Slovenije, kontaktiramo s Austrijom i Njemačkom i vjerujemo da će uskoro i priznanje njemačke manjine u Sloveniji zaista doći na dnevni red bilateralnih ili trilateralnih odnosa između Slovenije, Austrije i Njemačke.
Njemačka manjina u Hrvatskoj je članstvom u FUEN-u stekla jednu međunarodnu perspektivu i sama se zahvaljujući tome internacionalizirala i proširila svoje vidike. Od suradnje s njemačkim manjinama u drugim državama na projektnim razinama i međusobne razmjene, do danas su, svojom aktivnošću Nijemci u Hrvatskoj stekli ugled u FUEN-u i kroz funkciju jednog od potpredsjednika na koju je prošle godine izabran Vladimir Ham, predsjednik Njemačke zajednice iz Osijeka.
ČLANSTVO KOJE DONOSI MEĐUNARODNE PERSPEKTIVE
– Iako je FUEN krovna organizacija europskih manjina u našoj javnosti o njihovim aktivnostima relativno se malo zna. Što su razlozi i što bi generalno mogli kazati i predstaviti funkcije i ulogu FUENa na europskoj političkoj sceni?
FUEN (Federal Union of European Nationalities) – Federalna unija europskih manjina – je jedina krovna organizacija manjina, etničkih skupina i nacionalnih zajednica u Europi i šire. Prošle je godine FUEN obilježila 70. obljetnicu osnutka i danas broji 103 članske organizacije iz 35 država. FUEN se zalaže za očuvanje nacionalnih i regionalnih posebnosti, jezika, kulture kao i individualnih i kolektivnih prava autohtonih nacionalnih manjina te posebne napore ulaže u stvaranje okvira međunarodno priznatih prava autohtonih, nacionalnih manjina. Također, FUEN već desetljećima uživa savjetodavni status pri Ujedinjenim narodima i Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), surađuje s Vijećem Europe i Europskom unijom kao i sa čitavim nizom organizacija koje djeluju na istoj platformi osiguranja i zaštite ljudskih prava kao temeljnih prava baziranih na federalnom uređenju Europe, a čiji su neodvojivi dio i prava autohtonih, nacionalnih manjina. FUEN je i punopravna članica Platforme za višejezičnosti europskog civilnog društva koju je osnovala Europska komisija a, članica je i Platforme za temeljna prava. U suradnji s Europskim parlamentom FUEN je utemeljila i Europski dijalog forum kao ekspertno tijelo koje čine predstavnici različitih manjina iz čitave Europe, a kojemu je cilj ostvariti uspješan dijalog s institucijama Europske unije. Ukratko, FUEN zastupa interese udruga autohtonih nacionalnih manjina i pojedinaca koji pripadaju tom korpusu, a ponajviše pred europskim i međunarodnim tijelima. Slažem se da bi se o FUEN-u i njezinoj ulozi na međunarodnoj sceni u pitanjima zaštite i zastupanja manjina u Hrvatskoj trebalo više znati, no vrlo često su organizacije ovakvog političkoj i lobističkog karaktera u državama u kojima manjinske teme nemaju pozitivan politički kontekst, zapravo nepoželjne. FUEN u Hrvatskoj njeguje jako dobre odnose s, primjerice, ministrom vanjskih poslova Goranom Grlićem-Radmanom i ima dobru suradnju s Klubom zastupnika nacionalnih manjina u hrvatskom Saboru.
VAŽNOST KROVNIH ORGANIZACIJA
– Mali broj hrvatskih manjina djeluje kroz FUEN ( koliko mi je poznato osim njemačke , još češka , mađarska i srpska ). Zašto ? Da li se u posljednje vrijeme radi na većem uključivanju hrvatskih nacionalnih manjina i što bi im to uključivanje moglo donijeti ?
Zanimanje za pristup ovoj jedinoj krovnoj nevladinoj organizaciji koja zastupa interese manjina na regionalnoj, nacionalnoj i posebice na europskoj razini i zalaže se za zaštitu i unapređenje i očuvanje jezika, kulture, identiteta i prava europskih autohtonih, nacionalnih manjina i regionalnih i manjinskih jezika, sve više jača, pa tako iz godine u godinu raste broj članskih organizacija koje svoje povjerenje za zastupanje pred europskim institucijama, ali i institucijama vlastitih država daju FUEN-u. Trenutačno FUEN broji 105 članskih organizacija iz 35 europskih država. Točno, sve manjine koje ste naveli iz Hrvatske jesu članice FUEN-a. Članstvo u FUEN-u mogu zatražiti isključivo krovne organizacije nacionalnih manjina, a u Hrvatskoj manjinske udruge teško postižu dogovor oko udruživanja u krovne organizacije. One manjine koje imaju krovne organizacije su članice FUEN-a. Rado ćemo pozdraviti i druge manjinske organizacije iz Hrvatske kao naše članove, no postupak primanja u članstvo FUEN-a ima svoje protokole pa se ponekad čeka i po godinu-dvije dok se ne steknu uvjeti da o zahtjevu za članstvo odlučuje generalna skupština FUEN-a. Dakako, i ja osobno stojim rado na raspolaganju za sve upite manjinskih organizacija iz Hrvatske koje me mogu kontaktirati putem maila: agdm@fuen.org
EUROPSKI ZAKON KREĆE U PROCEDURU
– FUEN je bio organizator uspješne kampanje Minority SafePack Inicijative kojim se željelo potaknuti EU da se donese paket zakonskih prijedloga kojim bi se dodatno unaprijedila zaštita manjina , njihovih jezičnih prava i kulturnog identiteta, obrazovnih i medijskih prava, ravnomjernog razvoja itd. Prijedlog je trebao ući u službenu proceduru europskog parlamenta i Komisije. Ideje i planovi su bili vrlo ambiciozni. Kakva je trenutna situacija , dokle se došlo i što se na tom planu može očekivati ?
Prikupljanje potpisa za potporu europskoj građanskoj inicijativi “Minority SafePack Initiative” uspješno je završeno 3. travnja 2018 s prikupljenih 1.320.000 potpisa iz 11 država EU od kojih je validirano 1.120.000 potpisa čime je inicijativa potvrđena i stekla je uvjete za ulazak u zakonodavnu proceduru pri Europskoj komisiji.
U međuvremenu, dovršen je prvi sažetak prijedloga zakona koji se temelji na europskoj građanskoj inicijativi “Minority SafePack Initiative”. Sažetak na pedesetak stranica je izradio tim pravnih stručnjaka i dokument sadrži odredbe kojima se reguliraju sva područja manjinske zaštite na način kako je to bilo predloženo u inicijativi. One uključuju mjere u područjima obrazovanja, kulture, jezičnih prava, javne uprave, regionalnih fondova, medija, zasebno odredbe za zaštitu prava Roma, državne pomoći i pitanja u svezi manjina bez matične države.
Legislacijski paket je početkom veljače ove godine predstavljen Europskoj komisiji, a predstavili su ga građanski odbor same inicijative i predsjedništvo FUEN-a. Prijedlozi koje je izradio odbor pravnih stručnjaka se može pročitati na linku: https://www.fuen.org/assets/upload/editor/docs/doc_iR4huwGd_MSPI_Booklet_A4_v3.pdf
U međuvremenu se lobističkim kanalima osigurava potpora ovoj građanskoj inicijativi na mnogim važnim razinama, ali je nažalost od početka ožujka ove godine pa do danas, zbog pandemije COVID-19 virusa, već dva puta odgođeno javno saslušanje pred Europskim parlamentom. Novi datum je zakazan za polovicu listopada, budu li to, dakako, epidemiološke mjere dopustile.
Iznimno je važno u Europskom parlamentu osigurati potporu parlamentarnih grupacija, a taj je veliki dio posla na sebe preuzeo predsjednik FUEN-a, Loránt Vincze koji je od prošle godine izabrani zastupnik u EU parlamentu kao pripadnik mađarske manjine u Rumunjskoj.
AFIRMATIVNU MANJINSKU POLITIKU OPASNO UGROŽAVA GOVOR MRŽNJE
– Sigurno i dalje pratite hrvatsku situaciju kada su u pitanju manjinska prava . Pri kraju je evaluacijski proces za 5. hrvatsko Izvješće o primjeni Okvirne konvencije za prava nacionalnih manjina, a prije nekoliko mjeseci objavljeno je mišljenje Odbora stručnjaka za Hrvatsku o primjeni Europske povelje o ro regionalnim i manjinskim jezicima ( uz 6. hrvatsko Izvješće) . Kako prema europskim mjerilima i kriterijima stoje stvari kada su u pitanja prava naših nacionalnih manjina ? Da li napredujemo , stagniramo ili nazadujemo u vezi manjinskih prava ?
Republika Hrvatska ima zaista vrlo visoku razinu prava koja su omogućena pripadnicima nacionalnih manjina i tu smo, po zakonodavnom okviru, doista u samom vrhu Europe. Izvješća koje Republika Hrvatska podnosi o primjeni Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina i Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima su korektna i opsežna, a iz mišljenja Odbora stručnjaka može se pratiti razvoj situacije na pojedinim područjima. Osobno smatram da su najosjetljivija područja u primjenama Konvencije i Povelje, ali i u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina upravo pravo na dvojezičnost, pristup medijima i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Tomu u prilog govori i posljednje objavljeno mišljenje Odbora stručnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima uz 6. Izvješće Republike Hrvatske. Odbor stručnjaka i na ovom mjestu upozorava da bi svi manjinski jezici, uz izuzetak talijanskoga, trebali biti dostupniji, korišteniji i vidljiviji u javnoj uporabi, s posebnim naglaskom da se sve to ponajviše odnosi na korištenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma u jedinicama lokalne uprave i područne samouprave. Nepopravljivo je očigledno i pitanje pristupa medijima, pa tako i Odbor stručnjaka smatra da su dvije televizijske emisije tjedno „Prizma“ i „Manjinski mozaik“ i dalje nedovoljni sadržaji posebno s obzirom na ograničeno trajanje emisija i neredovitost u korištenju manjinskih jezika u samim emisijama, odnosno ne pojavljivanje nekih manjinskih jezika u tim emisijama uopće. Nadalje, Odbor stručnjaka smatra da model C u manjinskoj obrazovnoj strukturi nije ispunio svoju zadaću zbog premalenog broja sati učenja jezika koje ne potiče na opću uporabu manjinskog jezika u svakodnevnom životu, a što je zadaća obrazovnog sustava koji potiče obrazovanje manjina na njihovom jeziku i pismu.
– Koji vam se problemi u našoj manjinskoj politici čine najizraženijim . Da li se u FUENu prati naša problematika i kakvi su stavovi ?
Općenito je manjinska politika u Hrvatskoj već godinama na svim razinama stabilna, konzistentna i afirmativna. Drago mi je da je Klub zastupnika nacionalnih manjina postao čvrsto uporište manjinske politike u parlamentu, dok Savjet za nacionalne manjine i Vladin Ured za nacionalne manjine uz puno napora i truda uspijevaju održati pozitivnu financijsku situaciju u udrugama i ustanovama nacionalnih manjina koje sve rade važne programe i projekte kako bi očuvali svoj jezik, kulturu i tradiciju. Veći problem vidim u onom jednom dijelu hrvatske javnosti koja je posljednjih godina sve manje spremna na dijalog s nacionalnim manjinama, a sve češće i sve agresivnije poziva na obračun s onima koji su različiti. Tu prije svega mislim na sve izraženiji govor mržnje prema pripadnicima nacionalnih manjina, rastući desničarski nacionalizam i vrlo zabrinjavajući nedostatak općeg, javnog i političkog konsenzusa o tome da su nacionalne manjine zaista bogatstvo za svaki kutak ovoga svijeta. FUEN kroz izvješća svojih članskih organizacija pozorno prati situaciju i spreman je reagirati političkim i lobističkim kanalima ukaže li se potreba za time ili ukoliko to zatraži neka od članskih organizacija.
POZITIVAN PRIMJER NJEMAČKO-DANSKOG PRISTUPA RJEŠAVANJU
POLOŽAJA NACIONALNIH MANJINA
– Sjedište FUENa je u Flensburgu na njemačko- danskoj granici. Bilo je problema u dansko-njemačkim odnosima kada su u pitanju prava manjina , a danas je rješavanje prava danske nacionalne manjine u Njemačkoj i njemačke u Danskoj jedan od uzora najkvalitetnijeg rješavanja manjinskih prava i manjinskih odnos u Europi. Što mi iz toga možemo naučiti , preuzeti , primijeniti …. ?
Korijeni su FUEN-a zapravo u projektu dansko-njemačkog pomirenja i njegovi počeci zapravo sežu upravo u 1949. godinu kada je FUEN i nastao na ideji suradnje njemačke manjine u Danskoj i danske manjine u Njemačkoj. Te su dvije manjine bile geografski vrlo bliske, ali ideološki razdvojene zbog teških povijesnih situacija s kojima su i jedni i drugi teško izlazili na kraj. Naravno da nije bilo niti lako niti jednostavno dovesti obje manjinske zajednice u fazu pomirenja i suradnje, no upornim radom i zalaganjem svih strana se došlo do toga. Desetljećima se ta ideja razvijala i širila, a FUEN dobivao na značenju uključivanjem organizacija nacionalnih manjina i iz drugih zemalja. Dakako, skokovit napredak dogodio se u devedesetim godinama kada su se u članstvo počele javljati brojne organizacije nacionalnih manjina iz istočne Europe i bivšeg Sovjetskog saveza. Tada je ideja nacionalnog pomirenja i suradnje zapravo dobila novu dimenziju jer su rane u brojnim državama srednje i istočne Europe i Sovjetskog saveza bile duboke i teške nakon raspada tzv. istočnog bloka, a upravo je dijalog između nacionalnih manjina postao u mnogim državama mjerilo za uspješnost dijaloga između većine i između, često zaraćenih susjeda.
Ključno za njemačko-dansko pomirenje bio je obostrani angažman dviju država, u počecima s brigom o svojoj manjini u susjednoj državi, a danas brigom države u kojoj ta manjina živi. Konkretno, na snazi je sustav reciprociteta prema kojemu Njemačka vrlo izdašno podupire samoorganizaciju danske manjine u Njemačkoj te obrnuto, gdje Danska također podupire vrlo izdašnim sredstvima rad i aktivnosti njemačke manjine u Danskoj. Većinsko stanovništvo s obje strane granice je generacijama dobro informirano, upućeno u povijest i društvena zbivanja i stoga s puno tolerancije i razumijevanja uvažava svoje susjede – pripadnike nacionalne manjine. Poznavati prošlost i povijest svoga kraja stvar je opće kulture. Još nešto je važno napomenuti – strahovi su prošlost: nema strahova od teritorijalnih pretenzija, nema straha od instrumentalizacije nacionalne manjine s jedne ili druge strane državne granice jer upravo ti pripadnici nacionalnih manjina svim srcem poštuju države u kojima žive i rade jednako kao što poštuju države iz kojih su potekli njihovi preci. Oni su ponosni Nijemci danskog državljanstva i ponosni Danci s njemačkom putovnicom.
Iskreno se nadam se da iz ovoga primjera i mi u Hrvatskoj možemo puno toga naučiti.