GOVOR MRŽNJE POKAZUJE NAŠ KULTURNI I POLITIČKI PRIMITIVIZAM

Razgovor : Goran Beus Richembergh, član Odbora za ljudska prava i prva nacionalnih manjina upravo raspuštenog Hrvatskog sabora 

To što romske institucije danas rade uspostavljajući snažne veze , programe , projekte na opismenjavanju, standardizaciji jezika, prikupljanju i izgradnji vlastite literature, izdavačkom programu itd. od iznimne je važnosti za budućnost romske zajednice. Zato je otvaranje romske Središnje knjižnice jedan od vrlo svečanih dana u povijesti romske zajednice u Hrvatskoj. Nažalost, moram kazati da je hrvatsko društvo u kulturnom i političkom smislu još uvijek primitivno društvo, a u takvim okolnostima govor mržnje lako dobije eho, svoje zagovornike i sudionike. Postoji jedan strah od drugih i drugačijih, a trebalo bi biti suprotno jer  različitosti čine apsolutno bogatstvo naše zajednice i svjedoče da je hrvatsko društvo bez obzira na sve europsko društvo.

Goran Beus Richembergh, zastupnik GLASa  u upravo raspuštenom saborskom sazivu bio je član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te član izaslanstva Hrvatskog sabora u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Vrlo aktivan i angažiran na manjinskim pitanjima nazočio je i otvaranju  Središnje knjižnice Roma u republici Hrvatskoj.

Tom prilikom zastupnik Goran Beus Richembergh naglasio je značaj ovakvih kulturnih projekata u prvom redu, naravno, za romsku nacionalnu manjinu ali i za ukupnu manjinsku politiku te ukazao na potrebu daljnje afirmacije manjinskih vrijednosti u hrvatskom društvu i nužnost permanentne borbe protiv netolerancije i govora mržnje koji te vrijednosti pokušavaju dovesti u pitanje .

Pismenost, kultura, književnost važan su element svačijeg nacionalnog identiteta pa tako i romskog. To što «Kali Sara» kao savez Roma u republici Hrvatskoj i Veljko Kajtazi kao saborski zastupnik čine, rekao bih, od prvog dana njihovog aktivizma, upravo je fokus na pismenosti, kulturi, književnosti, obrazovanju. Možda je romska nacionalna manjina najpogođenija kada je riječ o čvrstoći tih elemenata u njihovom identitetu jer je stoljećima njihov jezik bivao pod vrlo snažnim pritiscima ne samo većinskih naroda s kojima su živjeli već i činjenice da nisu bili priznati. To što oni danas rade uspostavljajući snažne veze , programe, projekte na opismenjavanju, standardizaciji jezika, prikupljanju i izgradnji vlastite literature, izdavačkom programu itd. od iznimne je važnosti za budućnost romske zajednice, posebno naravno na planu obrazovanja koje je od ključne važnosti, a obrazovanja bez knjige bila ona tiskana, digitalna ili već kakva – nema. Zato je otvaranje ove važne i značajne romske romske institucije, ove knjižnice, jedan od vrlo svečanih dana u povijesti romske zajednice u Hrvatskoj. Možda najsvečaniji, nakon onoga kada su 2009. uspjeli 5. studeni proglasiti Svjetskim danom romskog jezika u povodu izlaska prvoga Romsko-hrvatskog / hrvatsko-romskog rječnika. Ovo je drugi veliki korak koji treba biti nastavljen nekim novim inicijativama. Prije svega objavljivanjem romskih knjiga i knjiga na romskom jeziku ili još više uporednih izdanja na romskom ( i romani chibe i bajaškom ) i hrvatskom jeziku, jer je važno da i Hrvati kao većinski narod što više i što bolje znaju o kulturi, povijesti i tradiciji Roma.

Nažalost na tom putu često se susrećemo s nizom tvrdih pa i diskriminirajućih predrasuda o tome da su Romi uglavnom nepismeni , neobrazovani, bez kulture, povijesti, umjetnosti… mi koji se time bavimo znamo da to nije tako ali kako s tim upoznati širu javnost ?

Da, mnogi nažalost ne znaju da je značajan broj onih koje mi poštujemo kao velikane svjetske kulture, koji su u svjetskoj kulturi ostavili značajni trag , da su  po svom porijeklu Romi ili aktivno i pripadaju romskoj nacionalnoj zajednici . Međutim, činjenica jeste da je niska razina obrazovanja i pismenosti što dugi niz godina prati romsku populaciju ostavio izuzetno negativan trag i postao veliki teret za tu zajednicu, ne samo u Hrvatskoj već i gotovo svagdje drugdje. Zato se toliko radi na prevladavanju tih barijera, da se taj veliki nedostatak i hendikep otkloni. Napori romske zajednice koji traju već nekoliko desetljeća daju već i konkretne rezultate, vidljiv i prepoznatljiv obrazovni napredak romske populacije. Značajno je ovdje istaći i da su Kali Sara i Veljko Kajtazi pokrenuli međunarodni simpozij o standardizaciji romskog jezika  koji je između ostaloga pokazao i da ne uglednim i priznatim svjetskim sveučilištima od Sorbone pa nadalje postoje priznati i poznati stručnjaci koji se bave romskim jezikom, romskom kulturom, romskom književnošću, a često su i sami Romi

Poznao je da se intezivno bavite problematikom ugrožavanja manjinskih i ljudskih prava  romske ali i drugih manjina, da uvijek javno i kritički reagirate na pojave koje to ugrožavaju i dovode u pitanje. Nažalost, u situaciji smo kada smo i dalje suočeni s povremenim teškim incidentima izazivanja netolerancije prema nacionalnim manjinama , govorom mržnje i sličnim pojavama. Kako se kao društvo a ne samo pojedinci možemo tome oduprijeti ?

Nažalost, moram kazati da je hrvatsko društvo u kulturnom i političkom smislu još uvijek primitivno društvo. U takvim okolnostima govor mržnje lako dobije eho, svoje zagovornike i sudionike. Postoji jedan strah od drugih i drugačijih. Mi smo, rekao bih, visoko homogenizirana zajednica kada je riječ o etnikumu i to zbog nekih nataloženih predrasuda, a zapravo zaboravljamo da je veliki dio hrvatskog naroda, političkog ali ako hoćete i etničkoga, nastao amalgamiranjem različitih doseljenika i ljudi različitih etnikuma. Kada bismo napravili nekakav popis recimo stotinu najpoznatijih, najznačajnijih, najzaslužnijih hrvatskih velikana i uglednika, mnogi bi hrvatski šovinisti, nacionalisti, filoustaše i njima slični ostali posramljeni kada bi saznali da su njihovi očevi, djedovi…etnički bili nešto drugo, a ne Hrvati. Da su se drugačiji zvali, da su to ljudi koji su pohrvatili svoja imena i prezimena ili su potpuno prihvatili hrvatstvo kao jednu novu mjeru stvari u kulturnom i progresivnom smislu i to ne samo u vrijeme kada se stvarala moderna hrvatska nacija nego i kasnije. Svi smo mi zapravo neki migranti ili smo potomci nekih migranata. I manje više, kada god čujete da netko vrišti i pjeni govorom mržnje, da netko prosipa šovinističke poruke i netrpeljivost budite sigurni da kada ga zagrebete ispod kože naći će te mu ili baku ili djeda ili oca srpskog, švabskog , mađarskog … ili nekog drugog porijekla. Ali on kao da se srami toga da je naš suvremeni identitet sazdan od mnogih identiteta pa zapravo pokušava odbiti da je i on drugi i drugačiji. Ne treba se bojati različitosti već upravo suprotno treba slaviti različitosti jer to čini apsolutno bogatstvo naše zajednice i to daje dodatnu vrijednost našem društvu i ono što je najvažnije, svjedoči da je hrvatsko društvo bez obzira na sve, sazdano na političkim, etničkim ili nekim drugim kriterijima europsko društvo i da su sve te manjine zapravo nas legitimirale kao to europsko društvo. Time se treba dičiti, u tome uživati, taj progres treba otvarati, mogućnosti širiti

Pripremili: A.T. Brađašević i S.Obradović