NE TREBAJU NAM NOVE STRATEGIJE VEĆ UČINKOVIT PLAN REALIZACIJE I DJELOVANJA
Intervju: Stanoje Nikolić, član Povjerenstva za praćenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma i predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije te Romskog kulturnog centra u Sisku
Nama nije potrebno donošenje novih dokumenta, novih strategija. Nama treba operativan pristup oko realizacije onih stvari za koje smo se dogovorili i koje smo utvrdili. Trebamo mnogo agilnije lokalne institucije, lokalnu vlast i strukture da ozbiljno uđu u rješavanje problema u romskim naseljima, jer bez toga i bez zapošljavanja naše su perspektive nikakve.
– Nacionalna strategija za uključivanje Roma 2013.-2020. ulazi u posljednju godinu. Kako ocjenjujete njenu realizaciju?
Ako bi školski ocjenjivali realizaciju Nacionalne strategije dao bih «dvojku« ili, u najboljem slučaju, neku mršavu trojku i to zato jer puno govorimo o Nacionalnoj strategiji, ali rješenja i aktivnosti na terenu su nedostatna pa i slaba. U samim romskim naseljima, a tamo većina nas živi, pomaci se, u najvažnijim pitanjima i problemima, slabo osjećaju,počevši od infrastrukture pa na dalje.
U čemu se uspjelo, a u čemu podbacilo ? Je li položaj Roma u tom periodu poboljšan ili pogoršan? Ima li primjera dobre prakse?
Značajan napredak je postignut na području obrazovanja i to je primjer dobre prakse kako može bolje. Napredak u obrazovanju vidljiv je ne samo u osnovnom školstvu, već i u činjenici da sve veći broj Roma završava i srednjoškolsko obrazovanje, a u posljednje vrijeme bilježimo i interes za visokoškolsko obrazovanje. Tu je na različite načine prisutna i razvijena društvena potpora (udžbenici, prijevoz, vrtići, stipendije itd.). Međutim, važna društvena potpora izostaje kada se završi srednje obrazovanje, jer većina nas Roma ostaje nezaposlena, s minimalnim mogućnostima da u svojoj struci nađe posao. I to treba mijenjati. U strategiji bi se moralo izaći s konkretnim mjerama koje bi Romima nakon završetka školovanja donijele i obavezno zaposlenje, jer bez toga nema izlaza iz začaranog kruga našeg siromaštva i diskriminacije.
Koji su najznačajniji problemi i otpori koji se javljaju u implementaciji strategije?
Zahvaljujući aktivnostima saveza Roma «Kali Sara« te posebno saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju ključni romski problemi (npr. zapošljavanje, stanovanje itd.) dolaze u fokus javnosti i neke se stvari počinju rješavati. Međutim, imamo svojevrsnu inflaciju raznih dokumenata (strateških planova, akcijskih planova, operativnih programa …), ali se sve to slabo osjeća u praksi. To teško i sporo dopire do romskih naselja… Saborski zastupnik Kajtazi mnoge stvari gura, inzistira kod Vlade, u nadležnim institucijama, ali njegove su moći ograničene, a sustav presporo i neučinkovito reagira.
Što i kako dalje? Da li nam treba nastavak Nacionalne strategije ili trebamo neki novi pristup?
Stvari se rješavaju užasno presporo. Svugdje su potrebni dodatni napori i procedure. Teško je i zamorno rušiti te administrativne prepreke, iako bi institucije trebale ostvarivati pojedine planove i mjere koje su same donijele i utvrdile.
Nama nije potrebno donošenje novih dokumenta, novih strategija. Nama treba operativan pristup oko realizacije onih stvari za koje smo se dogovorili i koje smo utvrdili. Trebamo mnogo agilnije lokalne institucije, lokalnu vlast i strukture da ozbiljno uđu u rješavanje problema u romskim naseljima, jer bez toga i bez zapošljavanja naše su perspektive nikakve.
Kako doživljavate nedavne napade na romsku zajednicu koji su se najsnažnije manifestirali tzv. prosvjednim skupom u Čakovcu. Što takva događanja pokazuju i kakve posljedice ostavljaju na romsku zajednicu?
U vezi skupa u Međimurju jedno mora biti jasno: svaki problem i prijestup u društvu ima ime i prezime. Kada pripadnici većinskog naroda krše zakon oni imaju ime ili prezime, ili bar inicijale, a nisu Hrvati kao takvi krivi ni odgovorni. Mi smo isto građani Hrvatske i zašto bi svi Romi bili krivi i stigmatizirani zato jer u našim redovima, kao i u redovima bilo koje druge manjinske ili većinske skupine ima onih koji krše zakon, prave izgrede itd. Ali zato postoje, policija, sud, institucije, a ne prosvjedi koji su jasno upereni protiv svih Roma, protiv naše djece. To je apsurdno! Naglašavam još jednom, mi smo hrvatski građani kao i svi ostali. Mi smo bili i hrvatski branitelji, nismo kriminalci! Zanima me hoće li netko organizirati prosvjed protiv institucija ili države zato jer se romska djeca izbacuju iz vrtića, jer država nije podmirila svoje obaveze, jer institucije ne rade svoj posao. Treba voditi računa o djeci, a ne organizirati prosvjede protiv Roma kao takvih, jer tako se i društvu i svijetu šalje ružna slika o našoj zemlji, o Hrvatskoj. Ne može odgovarati cijela romska zajednica.
Antun Brađašević