ĆIRILICA JE DIO SIMBOLA ZAVIČAJA I ONA NIJE RATOVALA
Dr.sc. Dinka Čorkalo Biruški, profesorica socijalne psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dugogodišnja istraživačica integrativne funkcije škole u podijeljenim zajednicama ( projekt : IntegraNorm )
U Vukovaru je u listopadu pod pokroviteljstvom Ministarstva obrazovanja i znanosti te Savjeta za nacionalne manjine održana konferencija «Obrazovanje i socijalan integracija u višeetničkim zajednicama« na kojoj su predstavljeni rezultati višegodišnjeg znanstvenog istraživanja o modelima obrazovanja nacionalnih manjina.
Voditeljica projekta dr.sc Dinka Čorkalo Biruški je istakla da je u fokusu vukovarske konferencije ključno pitanje bilo kako školu učiniti prostorom socijalne integracije djece, ne dovodeći u pitanje pravo manjina na školovanje na vlastitom jeziku, ali niti pravo djeteta na odrastanje u socijalno integriranoj sredini. Također, da su upravo u višeetničkim sredinama obrazovanje djece i integracijska uloga škole, svakako, područja na kojima je moguće ostvariti istinsko partnerstvo manjine i većine, što u vukovarskom slučaju nije iskorišteno. Za MANJINSKI FORUM je komentirala i prijeporno pitanje ćirilice, u kontekstu obrazovanja djece, kazavši pritom:
«Djeca imaju pravo poznavati svoj zavičaj. Ništa iz njihova zavičaja djeci ne bi trebalo biti strano, nepoznato, odiozno, jer je to dio njihove pripadnosti zavičaju. Mogli bismo kazati da je ćirilica i hrvatsko pismo, ali je još bitnije da znamo da djeci svi simboli zavičaja moraju biti dostupni, moraju se o njima informirati i mora se nastojati graditi simbole zavičaja ili raditi sa simbolima zavičaja kao sredstvima – načinima integracije zajednice u kojoj djeca odrastaju. Isti se model treba primijeniti i na ćirilično pismo koje jeste dio zavičaja djece Slavonije, Baranje i Srijema, Vukovara i dobro je da ga djeca znaju. Dobro bi bilo da djeca razmjenjuju i poruke na ćirilici (kao i na drugim pismima) i treba iskoristiti naša različita pisma da se djeci približi ljepota jezika, ljepota različitosti. Dobri nastavnici to tako i rade i nadajmo se da ćemo zajedničkim naporima uspjeti maknuti taj neopravdani animozitet s pisma koje nije ni za što krivo, jer nije ratovalo pismo nego ljudi i politike“.
Stojan Oradović